«Syny staradaŭniaj Litvy»: jak irłandskija patryjatyčnyja pieśni stali biełaruskimi + aŭdyjo
U internecie sapraŭdnym chitom staŭ albom hurta Ceilidh Ceol pad nazvaj «Syny staradaŭniaj Litvy».
Pa-pieršaje, jany ledź nie adziny hurt, jaki hraje ŭ Biełarusi sapraŭdnuju irłandskuju muzyku, pa-druhoje narodnyja pieśni irłandskich patryjotaŭ zahučali pa-biełarusku. «A vy kažacie, niama ŭ nas patryjatyčnaj muzyki» – pišuć pra kružełku ŭ internecie.
«U nas zaŭždy była cikavaść da irłandskaj muzyki, - raskazvaje lider hurta Aleś Čumakoŭ. - Adnak biełarusam ža cikaviej słuchać svaju muzyku, tak i
źjaviłasia ideja spałučyć staradaŭnija kieltskija pieśni i biełaruski kantekst. Irłandskija pieśni – vydatny prykład ramantyčnaj paezii.
Na vialiki žal, u nas amal nie zachavalisia staryja ramantyčnyja pieśni, inšyja byli napisanyja pa-polsku, i ŭ biełaruski kantekst nie traplali».
Pieśni na albomie majuć svoj staradaŭni adpaviednik – tolki piersanažy, hieroi pieśniaŭ stali biełarusami.
«U nas šmat paralelaŭ u historyi, - kaža spadar Čumakoŭ. – Vyzvalenčyja paŭstańni, supraciŭ… Tamu teksty navat nie treba źmianiać.
Voś, naprykład, Šon O'Fareł pieraŭtvaryŭsia ŭ Emiliju Plater. Ciapier
u nas u płanach nastupny albom, bolš viasioły, pad nazvaj «Praŭda ŭ vinie»,
iznoŭ ža irłandskija hieroi stanuć biełarusami. Naprykład, jak možna śpiavać pra historyju piva i nie ŭzhadać hrafa Čapskaha?»
«Kali ciapier chierova, značyć, heta jašče nie kaniec». Pahutaryli z epatažnym «śviatarom XXI stahodździa», pra jakoha nie było čuvać piać hadoŭ paśla aryštu

Kamientary