Žurnalist Uładzimir Poźnier raskazaŭ, što adčuvaje soram za suajčyńnikaŭ, jakija prymacoŭvajuć da svaich aŭtamabilaŭ šyldy z łozunham «Možam paŭtaryć!», prymierkavanyja da śviatkavańnia Dnia Pieramohi ŭ Vialikaj Ajčynnaj vajnie. Pra heta televiadučy napisaŭ u svaim Instagram-akaŭncie.

U publikacyi Poźnier parazvažaŭ, što jon by moh adkazać svajmu pryjacielu na prośbu rastłumačyć značeńnie takoha nadpisu. Sa słoŭ žurnalista, jon moh by raskazać jamu pra rasijan, jakija marać pra vajnu i pahražajuć ujaŭnamu supierniku.«Heta značyć, hatovyja znoŭ stracić amal 30 miljonaŭ čałaviek, hatovyja na toje, kab jašče dziasiatki miljonaŭ stali kalekami, kab miljony dziaciej vyraśli sirotami abo biez baćkoŭ, kab tysiačy našych viosak i haradoŭ byli źniesieny z tvaru ziamli, kab naša kraina była adkinutaja na niekalki dziesiacihodździaŭ — usio heta «My možam paŭtaryć!» — skazaŭ na zakančeńnie Poźnier.

Posmotrieť etu publikaciju v Instagram

Ja pridierživajuś ubieždienija, čto dieło žurnalista – obraŝať vnimanije obŝiestva i vłasti na problemy, to jesť vypołniať svojeho roda rol storožievoho psa: hromko łajať po povodu toho, čto płocho. No ja takžie sčitaju, čto kohda žurnalist natykajetsia na čto-to chorošieje, vyzyvajuŝieje radosť, ob etom tožie nado skazať. I ja sobirajuś eto sdiełať, u mienia jesť takoj primier, kotoryj mnie očień ponraviłsia. No, k sožaleniju, druhaja tiema vytieśniła eto žiełanije, odnako ja viernuś k niemu. A vot tiema, kotoraja vytieśniła – nieviesiełaja. Jechał ja včiera v mašinie s odnim moim francuzskim prijatielem. On znajet russkij jazyk, no biez dietalej. I vot my jediem – i on vidit na zadniem stiekle vpieriedi iduŝiej mašiny kartonku s takoj nadpiśju «Možiem povtoriť!». I on sprašivajet mienia, a čto imiejetsia v vidu. Ja moh by skazať jemu śledujuŝieje. Jesť takoj kontinhient ludiej u nas, kotoryje śpiat i vidiat, čtoby była vojna. I oni, tie, kotoryje nie imiejut nikakoho opyta vojny, kotoryje voobŝie jeje nie ispytali, potomu čto tie, kto ispytał, oni by proklali tiech, kto tak hovorit. Tak vot oni, ssyłajaś na prošłuju vojnu, kak by hroziat protivniku. «Možiem povtoriť!» – to jesť hotovy snova potieriať počti tridcať millionov čiełoviek, hotovy na to, čtoby jeŝie diesiatki millionov stali kalekami, čtoby milliony dietiej vyrośli sirotami ili biez otcov, čtoby tysiači našich sieł i horodov byli śniesieny s lica ziemli, čtoby naša strana była otbrošiena na nieskolko diesiatiletij – vsie eto my «Možiem povtoriť!». I jeŝie ja skazał by jemu, čto takoje otnošienije vnušajut ludiam niekotoryje naši politiki i niekotoryje naši žurnalisty. I čto vot eti ludi, kotoryje «hotovy povtoriť» – biezmozhłyje, mierzavcy, dostojnyje priezrienija. Ravno kak i tie, kotoryje hroziatsia, čto my sposobny «ich» prievratiť v «radioaktivnyj piepieł», zabyvaja o tom, čto oni to žie samoje sposobny sdiełať s nami. Ja moh by vsie eto skazať svojemu francuzskomu prijatielu, no nie skazał. Potomu čto stydno. #poźnier

Publikacija ot Poźnier Online (@pozneronline)

Na dumku televiadučaha, ludzi, jakija pieražyli vajnu, praklali by tych, chto kaža pra jaje paŭtor. Jon nazvaŭ ludziej, jakija marać pra vajnu, «biazmozhłym hniusami, hodnymi pahardy».

Sa słoŭ Poźniera, jamu było soramna skazać usio heta znajomamu. «Ja moh by ŭsio heta skazać svajmu francuzskamu pryjacielu, ale nie skazaŭ», — patłumačyŭ jon.

Vykazvańnie žurnalista spravakavała sprečki ŭ kamientarach. Niekatoryja padtrymali jaho punkt hledžańnia, zajaviŭšy, što vieterany vajny, jakija maryli, kab ich dzieci žyli ŭ miry, pryjšli b u žach ad padobnych nalepak na aŭtamabilach. Adnak šmat kamientataraŭ paličyli, što televiadučy niazdolny zrazumieć sens hetych łozunhaŭ, tamu što jon «niaruski».

Клас
0
Панылы сорам
0
Ха-ха
0
Ого
0
Сумна
0
Абуральна
0