Alaksandr Łukašenka paćvierdziŭ svoj namier naviedać Aŭstryju i Łatviju ź vizitami i nazvaŭ heta nieabchodnaściu «prarubić vokny» ŭ Jeŭropu.
«Aŭstryja, Łatvija i inšyja krainy — heta akno paśla ŭsiaho taho płota, jaki byŭ vakoł nas vybudavany. I bolš za toje — sioj-toj sankcyi ŭvodziŭ. Tamu nam davodzicca nie toje što znoŭku, a ŭžo na novym uzroŭni, u novyja časy rubić hetyja vokny i vybudoŭvać darohi», — skazaŭ Łukašenka, naviedvajučy ŭ sieradu RNPC ankałohii i radyjałohii.
«Ja prosta chaču skazać, kab usie pačuli: sprava prezidenta (z časoŭ Piatra I jašče) — prarubić akno tudy, kudy my ličym patrebnym», — dadaŭ jon.
Pavodle słoŭ Łukašenki, kali prezident pryjechaŭ u Kitaj, Indyju, na Blizki Uschod, u Rasiju, «zaraz u Aŭstryju, potym u Łatviju my damaŭlalisia, heta značyć, prezident pavinien darohu prakłaści tudy». «A śledam pavinny pajści tyja, chto pavinien pradavać svaju pradukcyju, chto pavinien tam kuplać i hetak dalej. Voś maja zadača», — praciahnuŭ kiraŭnik dziaržavy.
Pry hetym, dadaŭ jon, časam prarubiŭšy akno i prakłaŭšy darohu, a načalniki nie imknucca tudy iści. «Tamu davodzicca jašče raz tudy jechać damaŭlacca, užo pačynaju tarhavać za inšych. A potym hladžu: kali nie varušacca, tak treba ich na piensiju adpraŭlać ci jašče kudy-niebudź», — adznačyŭ Łukašenka.
Kamientary