Eduard Kakojty, prezident Paŭdniovaj Asiecii, patrabuje ad Hruzii addać «spradviečna asiacinskija ziemli», ci Trusaŭskuju ciaśninu, bo «tamaka źjaviłasia na śviet mnostva vybitnych pradstaŭnikoŭ našaha narodu».
Pavodle Tbilisi, adnabakovaje karektavańnie hranicy Hruzii z Asiecijaj ŭžo pačałosia.
A Maskva abvinavačvaje hruzinaŭ u tym, što tyja na minułym tydni niekalki razoŭ abstrelvali stalicu Paŭdniovaj Asiecii – Cchinvali.
U toj ža čas naziralniki ES nie paćvierdzili ni pieršaha, ni druhoha.
Napružańnie na Kaŭkazie ŭzrastaje, šmat ahladalnikaŭ u Maskvie pradkazvajuć vybuch novaj vajny.Pavieł Fielhienhaŭer, vajskovy ekśpiert, śćviardžaje, što jana mahčymaja «na 80 adsotkaŭ».
Julija Łatynina, kamientatarka radyjo «Echo Moskvy», kaža, što ciapier na Kaŭkazie majem dačynieńnie «z čystymi Hlivicami», anałaham šerahu pravakacyj, jakimi ŭ 1939 hodzie Hitler davodziŭ, što nia jon napaŭ na Polšču, ale Polšča na Niamieččynu.
U toj ža čas viadomy publicyst Leanid Radzichoŭski śćviardžaje, što vajny nia budzie, bo nikomu jana nie patrebna.
Kamientary