Hramadstva11

Pramova Apostalskaha Nuncyja na Imšy ŭ Drui ŭ miežach śviatkavańniaŭ 100-hodździa naradžeńnia biskupa Česłava Sipoviča

31 žniŭnia 2014 h. u parafii Najśviaciejšaj Trojcy ŭ Drui adznačałasia 100-hodździe naradžeńnia biskupa Česłava Sipoviča. U miežach śviatkavańniaŭ Apostalski Nuncyj u Biełarusi arcybiskup Kłaŭdyjo Hudžeroćci ŭznačaliŭ śviatuju Imšu. Pradstaŭlajem tekst hamilii arcybiskupa, jakuju jon pramaŭlaŭ pa-biełarusku.

Vaša Ekscelencyja mansińjor Aleh Butkievič, biskup Viciebski, Vaša Ekscelencyja mansińjor Miłan Lach, dapamožny biskup Prešaŭski, jaki pryjechaŭ siudy, kab ušanavać hetuju supolnaść, dastojny ajciec archimandryt Siarhiej Hajek, Apostalski vizitatar dla hreka-katolikaŭ Biełarusi, šanoŭnyja śviatary i zakońniki, darahija ajcy maryjanie, šanoŭnyja zakońnicy, darahija braty i siostry,

ja vielmi ŭzrušany zaprašeńniem uznačalić hetuju Eŭcharystyju ŭ hetym asablivym miescy, ušanoŭvajučy pamiać adnaho z našych ajcoŭ u viery - biskupa Česłava Sipoviča.

Dazvolcie na pačatku źviarnucca da Božaha słova, jakoje prahučała ŭ siońniašniaj liturhii. 

Prarok Jeramija chacieŭ by ŭciačy ad svajho losu, ad paklikańnia abviaščać nievyhodnuju i niepapularnuju praŭdu. Dla jaho było pakutaj toje, što Boh nie dazvalaŭ jamu ŭciačy, taksama jak i nie dazvalaŭ prakłamavać pryjemnyja pastułaty, kab źbirać vopleski ludziej, u pieršuju čarhu vopleski mocnych hetaha śvietu. Ale ŭ imia viernaści Bohu prarok nie moh pastupić inakš. 

Taksama Apostał Pavieł časta skardzicca na toje, što jon niavolnik Boha ŭ łancuhach, dziela Jevanhiella, kab jano mahło prynieści inšym svabodu! Taksama i jon pakutavaŭ až da śmierci, pakidajučy svoj zapaviet: «Nie dastasoŭvajciesia da hetaha vieku, ale pieramianiajciesia praz abnaŭleńnie rozumu vašaha, kab vy paznali, jakaja vola Božaja». 

Kožnamu z nas zdarajecca zaniać pazicyju Apostała Piatra, jaki dakaraŭ Jezusa, kali toj pradkazvaŭ svaju muku. Apostału vielmi chaciełasia, kab Nastaŭnik paškadavaŭ siabie, kab nie pakutavaŭ Toj, chto jość abliččam miłasernaha Ajca. 

Chrystus adchilaje takoje spačuvańnie i nahadvaje pra toje, što kali čałaviek nie biare kryž svoj i nie idzie śledam za Im, navat canoj pakutaŭ, nikoli nie znojdzie sensu svajho žyćcia. 

Składana pryniać takuju pazicyju, asabliva ŭ śviecie, jaki imkniecca da zaspakajeńnia prahnieńniaŭ, da zadavalnieńniaŭ mimalotnych, paviarchoŭnych i praminajučych. 

Atajasamlajučy hetyja zadavalnieńni sa ščaściem, śviet hublaje zdolnaść adčuvać hłybiniu rečaisnaści, žyvučy ŭ pierakanańni, što dastatkova atrymlivać asałodu, być spakojnym, navat kali ŭsio navokał achoplena ahniom albo kali śmierć źbiraje bahataje žnivo. Navat tady nie pavinna ŭpaści nivodnaja ślaza, bo jana sapsuje hrym na tvary.

Praŭda i viernaść nie dajucca tanna. Boh zapłaciŭ za jaje śmierciu svajho Syna, vinavataha tolki ŭ tym, što palubiŭ da kanca, svabodna prapaviedujučy Dobruju Navinu.

Hetyja razvažańni majuć asablivuju hłybiniu tut, u Drui, dzie małady Česłaŭ Sipovič pravioŭ radasnyja i zachaplalnyja hady. Taksama tut, u jaho zakonnaj siamji, dla jaho pačaŭsia kryžovy šlach. 

Česłaŭ Sipovič nie šukaŭ pakuty i mučanictva. Budučy čałaviekam adukavanym i zacikaŭlenym prablemami hramadstva, jon nie byŭ prarokam sacyjalnaha charaktaru, ani dziejačam kultury. Jon byŭ čałaviekam, jaki šukaŭ Boha ŭsim svaim sercam i byŭ hatovy zapłacić vysokuju canu hetych pošukaŭ. 

Jon moh by mieć spakojnaje zakonnaje žyćcio. Dastatkova było b pryniać pierakanańni tych, chto nastojliva naviazvaŭ jamu čužuju identyčnaść. Šmat pakutaŭ abminuli b jaho, i pavodle sučasnaha myśleńnia jon byŭ by ščaślivym. 

Heta było b mizernaje, ehaistyčnaje i bajaźlivaje ščaście, jakoje, u pierakanańni Česłava Sipoviča, nie było hodnym Boha.

Było b dastatkova adračysia ad svajoj biełaruskaści, zhadzicca na toje, kab hety narod byŭ by jašče raz prynižany, jak heta było na praciahu stahodździaŭ: narod, jaki ličyli nikim i ničym, biezymiennaje stvareńnie, nieviadomaja ziamla siarod viadomych krain, biaźludnaja terytoryja.

Kali b Česłaŭ Sipovič zrabiŭ hety krok, zadavoliŭ by hetym šmat kaho, u pieršuju čarhu mahutnych hetaha śvietu, jakija ličyli siabie cyvilizavanymi pratahanistami naviartańnia ŭ čužuju kulturu, a nie ŭ vieru.

Toje samaje było i ŭ jahonaj zakonnaj supolnaści: kali chto chacieŭ być biełarusam i nie zabycca pra heta, kali nie byŭ schilnym adčuvać tak, jak inšyja, i havaryć na čužoj movie, tady miesca dla jaho było tolki ŭ Charbinie, u Mančžuryi, u vyhnańni. Dla ciabie nie było miesca na svajoj ziamli, ziamli ničyjnaj, «nieisnujučaj». 

Česłaŭ Sipovič nie spakusiŭsia lohkim ščaściem i byŭ vysłany, kab nikoli bolš nie ŭbačyć svaju baćkaŭščynu, zabytuju ziamlu. 

Zamiest vyhnańnia ŭ Mančžuryju jon pajechaŭ na Zachad, šukać biełarusaŭ, jakich vajna i pieraśled prymusili emihravać. Pajechaŭ, kab kłapacicca pra biełarusaŭ, jakija isnavali, ale nie mieli prava zajavić pra svajo isnavańnie. 

Česłava Sipoviča paprasili pakinuć łacinski abrad i pryniać vizantyjski. Jon, jaki nie naradziŭsia hreka-katolikam, staŭ hreka-katolikam u pierakanańni, što tak moh lepš słužyć svajmu narodu. 

Česłaŭ Sipovič byŭ pasłany ŭ Łondan i tam pačaŭ šukać miesca, kab malicca i žyć, dzie moh by sabrać svaich. 

Potym, kali jon staŭ biskupam (adzinym katalickim biełaruskim biskupam u tyja časy), prajšoŭ uvieś śviet, kab pakazać bracki tvar biełarusam, kab dazvolić zahučać hukam movy, miłaj ich sercu, kab nie dazvolić im zabycca, što jany biełarusy. 

Heta ciažki kryž. Česłava Sipoviča abvinavacili ŭ šaviniźmie, nacyjanaliźmie, fanatyźmie. Jon bačyŭ, jak pavoli źmianšałasia pastva, bačyŭ, jak pamirali braty, ź jakimi jon zhadziŭsia pieražyvać hetuju pryhodu. Bačyŭ taksama, što śviet, a časta i Kaścioł, nie razumieli dobra jahony narod. 

Zaŭsiody składana vyznačyć, dzie prachodzić miaža pamiž Jevanhiellem, heta značyć pamiž pačućciom prynaležnaści da zbaŭlenaha naroda, i tak zvanym «nacyjanalizmam». 

Nieabchodna mieć tryvałaje raspaznavańnie i sapraŭdny askietyzm, kab ništo inšaje nie apiaredziła pošuki Božaha Vaładarstva, ale taksama kab nie pradać za paŭcany Niabiesnaje Vaładarstva tym, chto pretenduje być jaho vyklučnymi tłumačalnikami. 

Budučy biskupam, Česłaŭ Sipovič zhadziŭsia być Hienieralnym supieryjoram Ordena maryjanaŭ, siarod jakich było niamała tych, chto nie zhadžaŭsia ź im, u pierakanańni, što supraćstajańnie źjaŭlajecca adzinym sposabam zachavać katalickuju identyčnaść. 

Jon pryniaŭ taksama i heta, kab słužyć usim. 

Česłaŭ Sipovič z pašanaj staviŭsia da Pravasłaŭnaj Carkvy, taksama paznačanaj padziełami ŭ toj čas, jakaja nie zaŭsiody adkazvała ŭzajemnaściu. Ale jon viedaŭ, što nielha ŭciakać ad kryža. 

Jon pieranios balučyja padzieły pamiž samimi biełarusami, vyklikanyja roznymi płyniami i ideałohijami, vytrymaŭ žorstkija napady asabistaha charaktaru. 

Usio heta było vielmi balučym dla Česłava Sipoviča, adnak ža mienavita heta było canoj jevanhielskaj svabody. 

Jon nikoli nie ličyŭ siabie hierojem, ličyŭ siabie zvyčajnym śviedkam viery. Jon nie moh pradać praŭdu, praŭdu, jakaja vyzvalaje. 

Siońnia tut, u Drui, u «biełaruskim» klaštary maryjanaŭ, adnym z sanktuaryjaŭ biełaruskaj kultury, my adčuvajem prysutnaść Česłava Sipoviča ŭ tajamnicy Boha. My vyražajem jamu hłybokuju ŭdziačnaść za toje, što jon da kanca nios svoj kryž. 

Chto viedaje, što adčuvaje jon, kali čuje siońnia malitvy na biełaruskaj movie. 

Siońnia jon prysutny na hetaj ziamli, dzie možna publična malicca, dzie budujucca śviatyni i paŭstajuć klaštary, i dzie być biełaruskim katolikam nie źjaŭlajecca bolš supiarečnaściu, prynamsi dla bolšaści. 

Spadziajemsia, što biskup Sipovič daruje moŭnyja pamyłki pradstaŭniku Papy ŭ Biełarusi, jaki namahajecca siońnia havaryć pra jaho na jahonaj ža movie. Heta vyraz taho, što ŭvieś Kaścioł pavažaje i šanuje hetuju movu i hety narod i prosić prabačeńnia za toje, kali nie zaŭsiody rabiŭ heta tak, jak pavinien. 

Biskup Česłaŭ z Ordena ajcoŭ maryjanaŭ niachaj vyprasić u Dzievy Maryi advahu i mudraść u abaronie prava kožnaha naroda prymać Božaje Słova - Pana Jezusa Chrysta - uciełaŭlonaje ŭ kankretnaj movie i kultury, pavažajučy kožny narod, jaki jość častkaj adzinaha Naroda Božaha, adkuplenaha kryvioj Zbaŭcy, i ŭdzielnikam Jaho mistyčnaha Cieła. Amen. 

Kamientary1

 
Naciskańnie knopki «Dadać kamientar» aznačaje zhodu z rekamiendacyjami pa abmierkavańni.

Ciapier čytajuć

«Soramna i baluča!» Siarhiej Cichanoŭski paskardziŭsia na niedastatkovuju padtrymku biełarusaŭ78

«Soramna i baluča!» Siarhiej Cichanoŭski paskardziŭsia na niedastatkovuju padtrymku biełarusaŭ

Usie naviny →
Usie naviny

U Polščy raskazali, jak budzie z 7 lipienia prachodzić kantrol na miažy ź Litvoj2

Horača, jak u piekle. Jak Jeŭropa pieražyła adzin z samych haračych miesiacaŭ za ŭsiu historyju nazirańniaŭ6

Cichanoŭskaja pra 3 Lipienia: Na spravie ni pra jakuju sapraŭdnuju niezaležnaść ci svabodu havorki nie idzie13

«Ty pabačyš i pačuješ. Heta budzie nie bomba, a bombišča». Ranicaj 2 lipienia Pavieł Łatuška atrymaŭ list ad asoby, jakaja pastajanna atakuje jaho22

Stali viadomyja imiony čatyroch palitźniavolenych žančyn, vyzvalenych pa papiarednim pamiłavańni4

Biełaruski komik źniaŭsia ŭ sieryjale z zorkaj «Zvyšnaturalnaha». U kadry i Minsk — jak jaho bačać amierykanskija kinošniki2

U Biełarusi spraścili praceduru prodažu tavaraŭ z padvojnymi kodami markiroŭki

Jak pieražyć śpioku?11

Dałaj-łama prydumaŭ, jak vyznačyć sabie namieśnika i abchitryć Kitaj2

bolš čytanych navin
bolš łajkanych navin

«Soramna i baluča!» Siarhiej Cichanoŭski paskardziŭsia na niedastatkovuju padtrymku biełarusaŭ78

«Soramna i baluča!» Siarhiej Cichanoŭski paskardziŭsia na niedastatkovuju padtrymku biełarusaŭ

Hałoŭnaje
Usie naviny →

Zaŭvaha:

 

 

 

 

Zakryć Paviedamić