Kultura21

Vital Ryžkoŭ. Vieršy

    1. Biełaruś siamivokaja

    kolkaść piva na viečar u hetym horadzie daŭno nia mierajuć litrami
    aŭtobusy tut biaz škła kab pasažyry susiednich mahli razmaŭlać
    dobra Tabie — Ty naradziŭsia pad Suzorjem Vialikaj Litary
    karotkačasovy doždž bieź pierapynku płača jak niemaŭla

    chraničnaha aptymizmu chapaje tolki na toje kab napisać smsku
    dy trymacca bolš‑mienš viasiołym — chaj sabie heta j vonkava
    žycharoŭ hetaha horadu daŭno pužajuć budoŭlaj AESu —
    śmiajecca i płača ŭ siem ručajoŭ Biełaruś siamivokaja

    tut u horadzie M mnie taksama radasna radasna
    ale lohka adčuć bieź luboha syhnału tryvohu
    u nas usio dobra — my ŭ atačeńni patrebnaha radyjusu
    u samym śmiardziučym centry čahości žyvoha

        2. ***

        Samaje vialikaje serca ŭ horadzie
        spyniłasia raptam — voś hora dzie!
        Paprychodzili roznyja, zajenčyli choram:
        «Ach, hora nam!» Tak, hora vam!

        Jano lažała pamiž piacipaviarchoŭkami,
        paabklejenaje abviestkami, pazastaŭlenaje taksoŭkami,
        moładź pa načoch tłumačyła sercu,
        što kachańnie pieraškadžaje seksu,

        žanatyja pjanicy pryvykli da jaho šorhatu —
        «Čaho badziajeśsia? Dadomu jšoŭ by ty…» —
        jany mačylisia na ścianu mitralnaha klapana
        i niešta tłumačyli sercu, płakali.

        Serca ŭličvała plusy j minusy —
        a ciapier spyniłasia; mo — stamiłasia?
        Ci było heta serca shareware? —
        bo spyniłasia, stała šeraje!

        Pahladzieć sabralisia čerhi doŭhija,
        jak spaźniajecca «chutkaja kardyjalohija».
        U Harvykankamie Hałoŭny vymavić siliŭsia:
        «Nu, nie pavodle planu ž spyniłasia…»

        Ludzi płakali, cierli skroni,
        kryvažerna śmiajalisia ŭ vočy poŭni,
        chto chistaŭsia, chto trymaŭsia roŭna,
        chto ciahnuŭ da serca svaje dałoni.

        3. ***

        Ty źnitavany z hetym miescam bolš ciapier,
        čym, jak zdavałasia tabie, raniej, dy chieruvimy
        ŭsio apantaniej pierakonvajuć ciabie,
        što ty nikomu tut ničoha nie pavinny.

        Tvaju ruku paciśnie potnaja ruka,
        chałodnaja, vialikaja, kaščavaja — pa hetym
        ty zrazumieješ, što idzieš da ciahnika,
        ty pakidaješ miežy hieta.

        Dastanieš knihu, siadzieš la vakna,
        čytać nia zdoleješ — adno hladzieć, jak
        adolvaje adlehłaści truna,
        dy radaść soramna pakazvać pry susiedziach.

      ***

      Vital Ryžkoŭ naradziŭsia ŭ Mahilovie, dzie žyvie j pracuje. Laŭreat konkursu «Plastylinavy busieł» (2005), finalist konkursu Biełaruskaha PEN‑centru da stahodździa hazety «Naša Niva» (2006). Vieršy drukavalisia ŭ časopisach «Maładość», «Dziejasłoŭ», «Idiot» (Viciebsk), štotydniovikach «Naša Niva», «Novy čas» dy inš.

Kamientary21

«Nikomu nie kaža, čyj syn». Jak u Piekinie vučycca Kola Łukašenka

«Nikomu nie kaža, čyj syn». Jak u Piekinie vučycca Kola Łukašenka

Usie naviny →
Usie naviny

«Hałodnyja. Zmučanyja. Ščaślivyja». Apublikavali FOTY ŭkrainskich vajskoŭcaŭ paśla rasijskaha pałonu6

U Dziaržynsku pastavili skulpturu «Mieč Nieŭskaha, ščyt Dziaržynskaha». Jaje pierapadaryŭ Łukašenka9

«Sa śloz rusałak». U Biełarusi pradajuć lod pa canie miasa

«Situacyja składanaja» — Pavieł Muraviejka prakamientavaŭ stanovišča na paŭdniovych rubiažach9

Redakcyja New York Times zaklikała Bajdena źniać svaju kandydaturu z vybaraŭ5

Łukašenka nie pavieryŭ Ryžankovu. Piatkievič vyhladaje procivahaj Krutomu. A Kruty — vialikaja zahadka16

U Biełarusi dadatkova vyvieli siły i srodki supraćpavietranaj abarony «dla prykryćcia paŭdniovych rubiažoŭ»

ES pašyryŭ na Biełaruś sankcyi, uviedzienyja suprać Rasii3

Palitviaźnia, u jakoha vypuścili piać humovych kul, znoŭ buduć sudzić

bolš čytanych navin
bolš łajkanych navin

«Nikomu nie kaža, čyj syn». Jak u Piekinie vučycca Kola Łukašenka

«Nikomu nie kaža, čyj syn». Jak u Piekinie vučycca Kola Łukašenka

Hałoŭnaje
Usie naviny →