Kanhres daśledčykaŭ Biełarusi, jaki štohod ładzicca ŭ pryhožym Koŭnie ŭ paru asieńniaj miełancholii, źjaŭlajecca miescam sustrečy idej i asob, teoryj i kancepcyj, prajektaŭ i paradyhmaŭ. Ciešusia, što hetaj vosieńniu, dziakujučy Božaj pradbačnaści i žončynaj zaachvocie, udałosia trapić na Kanhres, a jašče bolš ciešusia, što trapiŭ mienavita ŭ siekcyju «Biełaruskaja Biblija: Prablemy i pierśpiektyvy navukovaha pierakładu», jakuju z hoda ŭ hod ŭznačalvaje doktar Iryna Dubianieckaja.
Choć ja nie źjaŭlajusia ani biblistam, ani fiłołaham, ani pierakładčykam, to ŭsio ž nie mieŭ nijakich sumnievaŭ, što spasiarod saraka ź lišnim siekcyj varta vybrać mienavita «Biełaruskuju Bibliju». Sprava tut nie tolki ŭ tym, što ja lublu Bibliju i lublu Biełaruś. Aprača Biblii i Biełarusi, ja vielmi lublu kanstruktyŭnuju, kampietentnuju i dobra arhanizavanuju dyskusiju. Ja viedaŭ, što ŭ «siekcyi Dubianieckaj» heta znajdu, i nie pamyliŭsia.
U maim subjektyŭnym rejtynhu ŭsich sieminaraŭ i dyskusijnych spatkańniaŭ, u jakich ja ŭziaŭ udzieł ciaham apošnich troch hadoŭ, dyskusii ŭ zhadanaj siekcyi zaniali pieršaje miesca pa spałučeńni dvuch paramietraŭ: mietadałahičny ŭzrovień plus hramadska-kulturnaja značnaść. Byvali dyskusii, jakija pieraŭzychodzili ŭ płanie mietadałahičnaj akuratnaści, ale sastupali ŭ płanie kulturnaj značnaści. Davodziłasia taksama brać udzieł u dyskusijach, jakija byli pryśviečany temam, što byli biassprečna važnymi ŭ kulturnym płanie, ale jakija byli na marnym mietadałahičnym uzroŭni. U siekcyi «Biełaruskaja Biblija» hetyja dva momanty byli spałučany ŭ adno.
Prajekt ažyćciaŭleńnia navukovaha pierakładu Biblii na biełaruskuju movu hruntujecca na dźviuch pieradumovach (jany byli ahučany doktaram Dubianieckaj na pačatku pracy siekcyi): (1) farmiravańnie Biełarusi jak nacyi niemahčymaje bieź pierakładu Biblii na biełaruskuju movu; (2) pierakład Biblii musić być navukovym. Heta, tak by mović, «mietafizičnaja składovaja» prajekta.
Kamuś hetyja pieradpasyłki mohuć padacca zanadta kateharyčnymi abo pretencyjoznymi, ale tut varta ŭziać pad uvahu nastupnaje: kožny surjozny daślednicki i aśvietnicki prajekt sprabuje niejk akreślić svaju tojesnaść. Astranomy zajaŭlajuć pra patrebu vyvučeńnia kaśmičnych prastor pa pryčynie taho, što nam, mahčyma, kali-niebudź treba budzie ratavać svaju płanietu abo emihravać na inšuju; palitołahi ci sacyjołahi abhruntoŭvać sens svaich daślednickich prajektaŭ nieabchodnaściu praduchilać hłabalnyja dy łakalnyja hramadskija katastrofy; movaznaŭcy — tym, što biez movy nie moža isnavać ni kultura, ni socyum… i hetak dalej. Ničoha dziŭnaha, što i pierakładčycki prajekt Dubianieckaj taksama maje svaju mietafizičnuju padbudovu. Dla mianie asabista važna nie stolki toje, jaki empiryčny ci łahičny status majuć pradstaŭlenyja vyšej pieradumovy, kolki toje, što jany abaznačajuć kulturna-duchoŭnaje vymiareńnie hetaha prajekta: pierakład Biblii ažyćciaŭlajecca ŭ ciesnaj poviazi ź biełaruskim nacyjanalnym prajektam, a dakładniej, toj jaho viersijaj, jakaja pastuluje adkrytaść Biełarusi jak nacyi, jaje dałučanaść da suśvietnaha kulturnaha kantekstu.
Jość, adnak, jašče adno vymiareńnie, u jakim kiravanaja spadaryniaj Dubianieckaj praca pa pierakładańni Biblii spryjaje farmiravańniu nacyjanalnaj supolnaści. Heta nie było pramoŭlena kiraŭnicaj prajektu, ale ja heta pramoŭlu ad siabie. Paŭstavańnie sučasnaj, kulturna adkrytaj i nacyjanalna akreślenaj Biełarusi praduhledžvaje raźvićcio humanistyki. Voś ža hrupa Dubianieckaj – heta adno z tych niamnohich miescaŭ u ajčynnaj humanistycy, dzie abaviazvajuć vysokija mietadałahičnyja standarty i dzie farmujecca vysokaja intelektualnaja kultura. U pustelni kanstruktyvisckaha žarhonu i mietadałahičnaha dyletantyzmu, jakimi tak paznačana naša humanistyka, biblijny pierakładčycki prajekt javicca jak aazis pradmietnaj dyskusii i navukovaj strohaści. Treba spadziavacca, što takich «aazisaŭ» jość bolš i što, razam uziatyja, jany buduć farmavać novaje abličča biełaruskaj humanistyki, a razam ź joj — abličča sučasnaj, adkrytaj i kulturna raźvitaj nacyi.
Kamientary