Niamieckaje radyjo abmiarkoŭvaje raman Viktara Marcinoviča «Mova»: jak i ŭ raniejšaj recenzii tamtejšaha radyjo «Kultura», raman acenieny vyklučna pazityŭna. Hetym razam — z udziełam samoha aŭtara. Piša Anton Lavicki.
Havorka (dastupnaja jak piacichvilinny padkast na sajcie radyjo) pačynajecca z apisańnia ahulnaj situacyi ŭ Biełarusi — i joj ža zaviaršajecca. Biełaruskaja dyktatura: Alaksandr Łukašenka hrebuje biełaruskaj movaj na karyść ruskaj, a publičnyja čytańni na biełaruskaj movie niaredka zryvalisia pravakatarami va ŭniformie. Krychu paźniej piśmieńnik tłumačyć, što jašče 10 hadoŭ tamu ludziej aryštoŭvali na vulicach stalicy Biełarusi prosta za fakt biełaruskamoŭnaści.

Suprać hetaha absurdnaha navakolla Viktar Marcinovič, piśmieńnik i palitołah, abaraniajecca «ŭładaj fantazii».
Tut sam Viktar Marcinovič tłumačyć pa-anhlijsku: «naturalna», usie jahonyja ramany raskazvajuć pra hetuju Biełaruś, heta maski, za jakimi piśmieńnik moža schavacca, kab uniknuć mahčymych ciažkaściej.
Rastłumačyŭšy niamieckamu słuchaču značeńnie słova «mova», ahladalnica Katryn Chiłhruber dadaje: «Hetaje paniaćcie stała svajho kštałtu sinonimam biełaruskaj samaści». Hetaja dumka pachodzić z paślasłoŭja pierakładčyka Tomasa Vajlera (za pierakład inšaha ramana Marcinoviča, «Paranoi», jon byŭ adznačany pierakładčyckaj premijaj mastackaha fondu ziamli Paŭnočny Rejn — Viestfalija).
Miž inšym, Marcinovič tłumačyć taksama ŭźniknieńnie mietafary, pakładzienaj u padmurak ramannaha suśvietu «Movy»: ideju movy jak narkotyku jon pazyčyŭ u Maryjki Martysievič, jakaja adnojčy paraŭnała sučasnych biełaruskich piśmieńnikaŭ z narkadylerami.
Ahladalnica radyjo vysoka aceńvaje ŭdaču piśmieńnika: jamu ŭdałosia pieradać pavažnuju zadumu nienapružana, u vyniku čaho pierad čytačom paŭstaje šmathałosy, poŭny humaru raman.
Asobnaja ŭvaha nadajecca cytatam ź biełaruskaj litaratury. Mnohija kananičnyja teksty byli ŭpieršyniu pierakładzienyja na niamieckuju movu (jak prykład pryvodzicca Uładzimir Žyłka i jahonyja «Matyli»). Vajler admysłova zaŭvažaje pra ŭražańnie «čužoha znajomaha» (des Fremdvertrauten). Hety efiekt maje adčuvacca praz uvieś raman.
Jak padkreślivaje Marcinovič, jon nie mieŭ na mecie stvaryć muziej «zabytych ci źnikłych» biełaruskich kłasikaŭ. Meta ramana, jak jaje bačyć aŭtar, u tym, kab pryciahnuć uvahu da aktualnaha stanovišča biełaruskaj nacyjanalnaj kultury. Adsiul vynikaje forma tvora — pryhodnicki raman, historyja pra supierhieroja, aryjentavanaja na stylistyku komiksaŭ.
Hetym Marcinovič tłumačyć pośpiech ramana, jaki «vyklikaŭ nadzvyčajny rozhałas». Akramia dvuch vydańniaŭ, jakija chutka razyšlisia, raman vyklikaŭ niespadziavany intares u Rasii, praciahvaje piśmieńnik.
«Mova» źjaŭlajecca adnačasova šmat čym: heta absurdny scenar, jaki nahadvaje sarokinskija fantazii ab kitajska-jeŭrazijskaj usiomahutnaści; panuraja antyŭtopija, u jakoj hramadzianie dehradavali da biaśsilnych narkamanaŭ tekstu, ale i piaščotnaja historyja kachańnia», — padsumoŭvaje Chiłhruber i trapna źviartajecca da asabistaha stanovišča Marcinoviča.
Piśmieńnik usio jašče pad zabaronaj u dziaržaŭnych miedyja, nie maje pracy ŭ Miensku i vymušany kursiravać pamiž biełaruskaj i litoŭskaj stalicami, «jak u jahonym ramanie błakitnavoki dyler z tvaram uzornaha vučnia i zabaronienym rečyvam mova ŭ zaplečniku». Pavučalnaje paraŭnańnie.
Kamientary