Adbyłosia heta va Ukrainie, u vioscy Sieviarynka.

Adbyłosia ŭračystaje adkryćcio pieršaha Muzieja Vasila Bykava za miežami Biełarusi — u Vialikaj Sieviaryncy Kiravahradskaha rajona Ukrainy.
Kiravahradskaja Sieviarynka viadomaja ŭ biełaruskaj historyi i kultury praź imia Vasila Bykava — frantavika i tvorcu.
Tam piśmieńnik naradziŭsia ŭ druhi raz, adtul pajšła na radzimu ŭ baćkoŭskuju chatu «pacharonka», a na abielisku Słavy nad brackaju mahiłaj u Vialikaj Sieviaryncy siarod 150 zahibłych voinaŭ było i jahonaje proźvišča. Niekatory čas značyłasia i ŭ Padolskim archivie: Vasil Bykaŭ zahinuŭ 01.10.1944 hoda. Padčas boja ŭ toj dzień niamiecki tank prajechaŭ u niekalkich santymietrach ad paranienaha lejtenanta Bykava, a dakumient ab śmierci ŭźnik paśla taho, jak na zaśniežanym poli znajšli palavuju sumku budučaha piśmieńnika.
Ab tym, što Vasil Uładzimiravič zastaŭsia žyvym, pieršaj u vioscy daznałasia Taćciana Ryhoraŭna Kraŭčanka, jakaja pračytała jahonaje intervju ŭ haziecie «Mołod́ Ukrajiny»…
Doŭhija hady nastaŭniki i školniki Vialikaj Sieviarynki źbirali materyjały ab žyćci i tvorčaści narodnaha piśmieńnika, viali zacikaŭlenuju pierapisku ź im. Materyjały vyvučalisia i pieradavalisia ŭ školny histaryčny muziej.
Plonam takoj dziejnaści staŭ i asobny muziej Vasila Bykava ź niekalkimi prastornymi ekspazicyjnymi załami.
Na ŭračystaje adkryćcio muzieju pryjechali staršynia Kiravahradskaha adździaleńnia Nacyjanalnaha sajuza piśmieńnikaŭ Ukrainy Vasil Bondar, kiraŭnik miascovaha sielsavieta Piatro Sičkač, supracoŭniki Doma kultury, dyrektar škoły, kiraŭnik školnaha muzieja Vasila Bykava Halina Jurjeŭna Hubienka (jakaja šmat hadoŭ pryśviaciła spravie vyvučeńnia žyćcia i tvorčaci biełaruskaha piśmieńnika), a taksama dziesiatki školnikaŭ. Pierad adkryćciom prajšła liniejka na temu «Vasil Bykaŭ i naš kraj».
Hučali tvory Vasila Bykava na biełaruskaj i ŭkrainskaj movach, a taksama vieršy samich školnikaŭ.
Siarod sotniaŭ listoŭ, jakija zachoŭvajucca ŭ Muziei Vasila Bykava, jość šmat i ad samoha Vasila Uładzimiraviča, i ad žonki Iryny Michajłaŭny, i ad siastry Valanciny Uładzimiraŭny. «Ja nie viedaju słoŭ, kab vykazać vam padziaku, voś ža zusim čužyja ludzi ź inšaj krainy, a z takoju pavahaj staviacca da pamiaci majho brata», — napisała stvaralnikam muzieja Valancina Bykava.
Kamientary