«Rekrutarka mianie spytała, ci zmahu ja nie kazać nikomu, što ja ź Biełarusi». Biełarusku nie ŭziali na pracu, bo ŭkrainki byli suprać
Biełaruska Śviatłana znajšła pracu pakajoŭki ŭ adnym z hatelaŭ Apolskaha vajavodstva. Ale ŭładkavacca tudy nie zmahła: inšyja pakajoŭki byli z Ukrainy i naadrez admovilisia pracavać ź biełaruskaj. Polskaja načalnica ničoha nie zmahła z hetym zrabić, jak raskazvaje «Most».

Śviatłana pierajechała ŭ Polšču kala hoda tamu. Jana žyvie ŭ Apolskim vajavodstvie i ŭvieś hety čas zaniataja pošukam pracy. Praces uskładniajecca jaje ŭzrostam i nieidealnym viedańniem polskaj movy. Ale z dyskryminacyjaj pa nacyjanalnaj prykmiecie jana sutyknułasia ŭpieršyniu.
— Ja chacieła ŭładkavacca ŭ adzin z hatelaŭ pakajoŭkaju, ź pierśpiektyvaj rostu. Dziaŭčyna-polka, jakaja sa mnoju hutaryła, pravieryła moj uzrovień polskaj, vałodańnie kampjutaram. Ja tak zrazumieła, što jejnyja supracoŭnicy nie vałodajuć u patrebnaj miery kampjutaram i polskaj, tamu dla jaje heta było važna. U mianie ž za plačyma vialiki dośvied pracy ŭ turyźmie, u tym liku z kampjutaram. Dy i polskuju, jak ja zrazumieła, ja viedaju lepš, čym jaje supracoŭnicy.
Rekrutar była hatova ŭziać Śviatłanu na pracu. Damovilisia, što žančyna pryjdzie ŭ paniadziełak, kab paznajomicca sa svaimi abaviazkami i kalektyvam. U naparnicach pavinny byli być ukrainki, tamu, jak zapeŭnivała načalnica, nijakich prablem u znosinach nie ŭźniknie: jany havorać i pa-polsku, i pa-rusku.
— Ja pryjšła, jak my i damovilisia, u paniadziełak da 8-j ranicy na pracu. I rekrutar kaža, što ŭźnikła składanaja situacyja.
Ukrainskija pakajoŭki pastavili ŭmovu ŭ dačynieńni da mianie: «Vy viedajecie, adkul jana? Ź Biełarusi! Tamu my nie budziem ź joju. Nikoli! Ci my, ci jana». A kali mianie ŭsio ž taki voźmuć na pracu, to jany buduć rabić mnie ŭsiakija «škodnictvy», rabić tak, kab ja sama pajšła.
Śviatłana vyrašyła parazmaŭlać z budučymi naparnicami. Jana vučycca na kursach z ukrainkami, i nijakich supiarečnaściaŭ ź imi nikoli nie ŭźnikała. Žančyna ličyć siabie pryjaznym čałaviekam i ŭžo nijak nie voraham dla ŭkraincaŭ.
— Rekrutarka zaprasiła pakajovak i paprasiła, kab jany pakazali mnie front rabot, navučyli ŭsiamu, pakolki ja tut navičok. Jany pamachali hałavoj.
Potym my vyjšli ź imi ŭ kalidor, i jany adrazu ž raźbiehlisia pa numarach i začynili dźviery ŭ mianie pierad nosam. Ja hrukałasia ŭ adny dźviery, u druhija. Jany nijak nie reahavali. Jak byccam mianie i niama, nie isnuje.
Biełaruscy ničoha nie zastavałasia, jak viarnucca da rekrutarki. Taja tolki pacisnuła plačyma: «Na žal, ničoha nie mahu zrabić. Jany nie chočuć z vami pracavać, tamu što vy ź Biełarusi».
Śviatłanie tak i nie ŭdałosia parazmaŭlać z ukrainkami, jana nie paśpieła im skazać nivodnaha słova, rastłumačyć, čamu jana pryjechała ŭ Polšču, u jakoj situacyi znachodzicca, čamu ŭ jaje humanitarnaja viza.
— Heta było hłyboka kryŭdna, što ja ni da koha nie mahła dastukacca. Hetyja ŭkrainki nijak nie tłumačyli svajoj pazicyi. Prosta: «Jana ź Biełarusi, tamu nie budziem ź joj pracavać».
Rekrutarka mianie jašče spytała, ci zmahu ja nie kazać nikomu, što ja ź Biełarusi. Ale ž ja biełaruska. I pa mientalitecie, i pa psichałohii. I dzieci maje biełarusy, i muž. I heta tak i zastaniecca.
Śviatłana padkreślivaje, što ŭ Polščy ŭ jaje nikoli nie było prablemaŭ z ukraincami. Časam ukraincy mahli prosta prajści mima, praihnaravać. Ale padobnaja situacyja dla biełaruski pieršaja. I pavodle jaje słoŭ, heta šok.
Naohuł, pavodle słoŭ žančyny, ukraincy mała viedajuć pra situacyju ŭ Biełarusi i pra toje, čamu ludzi źjazdžajuć z krainy. Śviatłana raskazvaje vypadak, kali jaje adnakurśnicy pa kursach vyrašyli zrabić dla Facebook fota svaich rabot i sumiesnaje sełfi.
— Ja admoviłasia fatahrafavacca. Mianie spytali čamu. Ja adkazała, što ja ź Biełarusi i lubyja fotazdymki mnie buduć nie na karyść, pakul u mianie svajaki zastajucca tam. Tym bolš što va ŭsich ukrainak z našaha kłasa na avatarkach ukrainskija ściahi. Mnie tady zadali pytańnie: «A što ŭ vas u Biełarusi takoha robicca?» Heta značyć, jany ŭvohule nie ŭ temie. Niekatoryja krajem vucha niešta čuli, ale bolšaść zadaje voś takija pytańni.
Kamientary