Jon admoviŭsia supracoŭničać sa śledstvam.
Aksana Pačobut mieła spatkańnie z mužam u turmie. «Razmaŭlali praz škło dźvie hadziny. Dziaciej vyrašyła pakul što z saboj nie brać», — raskazvaje žančyna.
Aksana daviedałasia, što muž siadzić u adzinočnaj kamiery, jakaja raźličanaja na čatyroch čałaviek. «Kaniečnie, sumna adnamu. Ale kali jość knihi, to heta trochu zhładžvajecca. Prasiŭ pabolej knih pieradavać». Pra adzinočnuju kamieru nibyta zahadaŭ načalnik turmy.
Jon admoviŭsia supracoŭničać sa śledstvam, i tamu jaho nichto nie čapaje, jon paprostu adzin siadzić u kamiery.
Andrej nie kamientuje svajo zatrymańnie, bo nie supracoŭničaje sa śledstvam, navat nie viedaje za jaki kankretna materyjał jaho pryciahnuli da adkaznaści. «Kaža, što rychtavaŭsia da turmy. Pieradaŭ takija słovy, što apošni hod užo byŭ adnoj nahoj u turmie, a ciapier — dźviuma».
Kamientary