Alternatyvy niama i nia treba
Ustupleńnie ŭ Sajuz Piśmieńnikaŭ u roznyja časy ŭsprymałasia pa-roznamu: jak pryznańnie talentu abo jak prajava kanfarmizmu. U roznyja časy stać členam SP było składana, jak koliś, i zusim prosta, jak siońnia. Žartujuć, što siońnia dla taho, kab ciabie zaličyli ŭ biełaruskija piśmieńniki, dastatkova viedać litaru «ŭ».
Stały aŭtar «NN» paet Słavamir Adamovič — apošni, chto byŭ pryniaty ŭ SP, litaralna miesiac tamu. Choć zajavu tudy jon napisaŭ dziesiać hadoŭ nazad. Ja spytaŭsia ŭ jaho, što hetaja pracedura aznačaje siońnia ŭvohule i dla jaho ŭ pryvatnaści?
Słavamir Adamovič
— Kožny, chto ŭstupaje ŭ Sajuz Piśmieńnikaŭ Biełarusi siońnia, maje i svaje specyfičnyja, i ahulnyja dla ŭsich astatnich pretendentaŭ na členstva intaresy i spadzievy. Hramadzianin pensijnaha ŭzrostu, jaki zajavu ŭ SP nakremzaŭ raniej, čym svoj hrafamaničny zborničak tekstaŭ, spadziajecca, što pa śmierci jaho pachavajuć jak biełaruskaha piśmieńnika; ambicyjny akselerat z humanitarnaha liceju spadziajecca, što členstva ŭ SPB dapamoža jamu praleźci ŭ tyja ščyliny, kudy jon jašče nie pralez z-za maładych hadoŭ; adstaŭny pałkoŭnik aŭhanskaj kampanii, ustupiŭšy ŭ Sajuz, spadziajecca chutčej prystroić svaje memuary, jakija nasamreč pavinien byŭ napisać siaržant; nu i hrafaman taksama maryć pra svajo — hrafamanskaje.
Zdajecca, da 1998 hodu ŭstupleńnie ŭ SPB davała tryvałuju nadzieju na bolš-mienš chutkaje atrymańnie kazionnaj kvatery ŭ Miensku. Jak śviedčyć telefonny daviednik hetaha hodu, vydadzieny mnie niezadoŭha da majho ŭłasnaha ŭvachodžańnia ŭ biełaruskuju piśmieńnickuju arhanizacyju, apošnimi, chto paśpieŭ atrymać staličnyja kvatery ŭ domie №117 na vuł. Słabadzkoj, stali 12 siabroŭ SP.
Asabista ja pieršuju rekamendacyju ŭ Sajuz zdabyŭ u 1990 hodzie — ad kolišniaha dekana filalahičnaha fakultetu BDU Aleha Łojki. A voś histaryčny momant napisańnia zajavy z pamiaci ściorsia. Takim čynam, užo dziasiatak hadoŭ tamu Adamovič byŭ nia suprać taho, kab stać paŭnapraŭnym siabram adnoj sa starejšych tvorčych arhanizacyjaŭ Biełarusi. Praŭda, było žadańnie pryjści ŭ SP nie z pustymi rukami, nia z knižačkaj vieršavanych dryndušak, a z bolš važkim litaraturnym darobkam. Dumałasia, što hałoŭnaje — pisać, pisać dobra i jašče lepš. A kali źjavicca jakasny pradukt, dyk siabry SPB rabotu maju zaŭvažać, naležnym čynam aceniać i, mahčyma, pakličuć u svaju piśmieńnickuju hramadu. Na žal ci na ščaście, ale hramadzie było plavać navat tady, kali ja, aŭtar troch paetyčnych zborničkaŭ, paŭhoda stajaŭ u pierachodzie pad Kruhłaj płoščaj, što ŭ Miensku, zarablajučy na žyćcio prodažam niedziaržaŭnych peryjodykaŭ. Siońnia, kali maja bijahrafija ŭžo napoŭnienaja nievierahodnaj dla sučasnaha biełaruskaha piśmieńnika fakturaj, mianie narešcie pryniali. Pryniali ŭ paru ŭsieahulnaha biełaruskaha kryzysu, litaralna praź niekalki dzion paśla adjezdu ŭ Polšču staršyni SPB paeta Ŭładzimiera Niaklajeva i napiaredadni 20 lipienia. Heta aznačaje, što navat atrymaŭšy piśmieńnicki bilet pad №578, rassłabicca ja nie patraplaju. Bolš za toje, kali siońnia mianie znoŭ nia ściahnie ŭ palityka-patryjatyčnyja praktykavańni, dyk užo vosieńniu, prychapiŭšy z saboju novieńkuju «ksivu» i šosty zbornik vieršaŭ, ja pastarajusia vyjechać u ZŠA, kab zarabić tam na kvateru ŭ narmalnym, nie «prezydenckim» domie ŭ centry Miensku. Zrešty, majo ŭstupleńnie ŭ Sajuz Piśmieńnikaŭ — heta jašče adna pradumanaja pravakacyja. Kab nia ŭmiorli.
Hutaryŭ S.P.
Kamientary