Biełaruś praz 100 hadoŭ
Mora idzie da Biełarusi
Kali ŭ vas, siabry maje, jość mašyna času i vy źbirajeciesia pieranieścisia ŭ viasnu 2101-ha, budźcie aściarožnyja! Nielha leźci ŭ budučyniu nieabačliva. Adzin moj znajomy vyrašyŭ pahladzieć na Sankt-Pieciarburh praz 100 hadoŭ. Pryjaždžaje — adna vada navokał. Dobra, što humovy čovien z saboj uziaŭ, inakš zhinuŭ by, jak rudaja myš.
Paśpiachova trapiŭšy ŭ budučyniu, nie zadavajcie nietaktoŭnych pytańniaŭ kštałtu: «Siońnia što, Dzień movy, ci vy zaŭsiody tak razmaŭlajecie?» I abaviazkova vaźmicie z saboj parason, šorty i humoviki.
A voś rubli z vadzianymi vyjavami łyžnikaŭ brać nia varta – u budučyni jany nia majuć chadžeńnia. Pašukajcie lepš zajčykaŭ, vavioračak, zubrykaŭ — u luboj numizmatyčnaj kramie rarytet, pieršyja hrošy biełaruskaj dziaržavy, u vas achvotna nabuduć. Adzin moj znajomy navat sprabavaŭ zarablać takim čynam na žyćcio.
Napeŭna, usie čuli pra paciapleńnie klimatu i parnikovy efekt. Kancentracyja vuhlakisłaha hazu ŭ pavietry pavolna, ale niaŭchilna pavialičvajecca. Soniečnaje śviatło prachodzić praz hety haz bieź pieraškodaŭ, ale častku infračyrvonaha vypramieńvańnia, praź jakoje Ziamla addaje ciapło ŭ kosmas, jon zatrymlivaje. Paraŭnajcie apisańnie biełaruskaj zimy ŭ «Hieahrafii» Smoliča z tym, što było ŭ nas apošnija hady, i pierakanajciesia, što paciapleńnie sapraŭdy adbyvajecca.
Jano nieadnolkava adabjecca na roznych častkach ziamnoj kuli. U ekvataryjalnych džunhlach amal nia budzie źmienaŭ, u stepach stanie jašče bolš horača i sucha. Da liku niamnohich ziemlaŭ, jakim paciapleńnie pojdzie na karyść, naležyć naša Biełaruś. Naš klimat zrobicca bolš ciopłym i vilhotnym. Nia budzie zazimkaŭ uviesnu i ŭvosień, praźmiernaj haračyni ŭletku i vialikich marazoŭ zimoj. Užo ciapier na Navahradčynie štohod vyśpiavajuć abrykosy, a na skrajnim poŭdni moža dobra raści j piersik. Da bananaŭ i kakosaŭ sprava, adnak, nia dojdzie.
Antarktyda pastupova rastanie, i ŭzrovień akijanu ŭzdymiecca na 60 metraŭ. Biełaruś lažyć ad 80 da 345 metraŭ nad siońniašnim uzroŭniem mora, i našaja kraina nie patonie. Ale mora budzie tak blizka ad Horadni, što treba budzie tolki pahłybić rečyšča Niomana, kab atrymać vychad da mora. «Kali Biełaruś nia idzie da mora — mora idzie da Biełarusi», — buduć kazać našyja naščadki.
Siaržuk Karboŭski
Kamientary