Bahuševič naradziŭsia tut
6 krasavika aŭtobusik ź vilenskimi biełarusami i haściami ź Miensku adjechaŭ ad čyhunačnaj stancyi i rušyŭ pa staroj mienskaj darozie ŭ kirunku Miednikaŭ. Nieŭzabavie jon spyniŭsia la siadziby na ŭskrajku Śviranaŭ, jakija ciapier u Litvie zavucca Svironų Kaimas. Ludzi vyjšli z aŭtobusu, ale ŭ chatu nie śpiašalisia — zastalisia na panadvorku, choć było pa-zimovamu ściudziona i navat cierušyŭ śnieh. Raspakavali pryviezienaje načyńnie, zastukali małatkami.
Hetak pad Vilniaj, na radzimie Franciška Bahuševiča, źjaviłasia jašče adna memaryjalnaja šylda ŭ honar paeta. Biełaja marmurovaja doška z bareljefam i nadpisam biełaruskaj łacinkaj upryhožyła chatu, što staić na miescy falvarku Bahuševičaŭ.
Staryja haspadary taje chaty Filipovičy viedajuć i pamiatajuć pra Bahuševiča. Ciapier žyvy tolki stary haspadar, ale jon užo zusim niamohły, i jaho dahladaje dačka Maryja, jakaja admysłova dziela baćki pierabrałasia siudy ź Vilni. Maryja Filipovič-Rancavienie vietliva sustreła haściej, zaprasiła pryjaždžać jašče dy skazała, što paśla, jak paciapleje, sama vysadzić kvietki i zrobić darožku.
Pobač, u vioscy Savičuny, na budynku viaskovaj biblijateki ŭžo jość memaryjalnaja doška ŭ honar paeta na troch movach — litoŭskaj, biełaruskaj i polskaj. Sama vulica, dzie staić budynak biblijateki, nazvanaja imiem Bahuševiča.
Taciana Karotčankava,
Vilnia
Kamientary