Kalendaroŭ jašče niama, ale cukierki ŭžo jość
Mianie rodnyja z Pskova paprasili pryvieźci im u padarunak naścienny kalandar ź biełaruskimi krajavidami, i kab nazvy miesiacaŭ i dzion tydnia byli pa‑biełarusku. I što ž, daviałosia zmanić im, što ŭ mituśni zabyŭsia na ichnuju prośbu.
Mianie rodnyja z Pskova paprasili pryvieźci im u padarunak naścienny kalandar ź biełaruskimi krajavidami, i kab nazvy miesiacaŭ i dzion tydnia byli pa‑biełarusku. I što ž, daviałosia zmanić im, što ŭ mituśni zabyŭsia na ichnuju prośbu. Mnie było soramna pryznacca, što ŭ Biełarusi nie vypuskajuć biełaruskich kalendaroŭ! Na samoj spravie ja ŭvieś śniežań amal štodnia zachodziŭ u «Centralnuju kniharniu» ŭ pošukach kalendara. Tam usie ścieny zaviešanyja kalendarami ź biełaruskaj tematykaj, ale ŭsie vykananyja pa‑rasiejsku i pa‑anhielsku. Čamu b chacia častku nakładu nia vydać pa‑biełarusku i pa‑anhielsku?
U minułym hodzie naša «Kamunarka» nie biez dapamohi toj ža Rasiei vymušanaja była znoŭku ŭspaminać rodnuju movu. I ciapier usie cukierki majuć abhortki na dźviuch dziaržaŭnych movach. I kali, naprykład, raniej cukierki «Krasnaja Šapočka» pierakładali na biełaruskuju «Čyrvonaja Šapačka», to ciapier stali pisać, jak i treba — «Čyrvony Kapturok». Brava!
Kamientary