«Dobraachvotniki — heta dobra arhanizavanyja ludzi, jakija ŭmiejuć karystacca zbrojaj i mohuć ujaŭlać pahrozu dla luboj ułady»

U sakaviku 2016 hoda ŭ Kijevie byŭ uračysta adkryty pomnik zahinułym za Ukrainu biełarusam. Na cyrymonii prysutničali nie tolki sałdaty i dobraachvotniki, ale i vajskovy arkiestr z hanarovaj vartaj. Miemaryjalny znak byŭ stvorany i ŭstalavany pa inicyjatyvie ŭkrainskich vałancioraŭ, jakija źbirali hrošy na pomnik i vyrašali biurakratyčnyja pytańni. Jakaja historyja stvareńnia hetaha miemaryjała i ź jakimi prablemami sutykajucca biełaruskija dobraachvotniki va Ukrainie? «Naša Niva» pahutaryła na hetyja temy ź inicyjatarkaj stvareńnia pomnika, vałanciorkaj Volhaj Halčanka.
NN: Volha, jak pryjšła da Vas ideja stvareńnia pomnika biełarusam, zahinułym za svabodu Ukrainy?
VH: Takaja ideja ŭźnikła adrazu ž paśla śmierci Alesia Čarkašyna i Vitala Cielaženki. My viedajem pra situacyju ŭ Biełarusi i razumiejem, što jašče nie chutka biełaruskija dobraachvotniki, jakija vajujuć za Ukrainu, buduć mieć pašanu na Radzimie. I kali ŭ Biełarusi nielha ŭšanavać ich pamiać, my vyrašyli heta zrabić u Kijevie, na vulicy Biełaruskaj.
NN: Vam niejak dapamahała biełaruskaja dyjaspara?
VH: Nie, biełaruskaja dyjaspara va Ukrainie nie čuvać, jana absalutna apalityčnaja. Ni da dyjaspary, ni da biełaruskaj ambasady ŭ Kijevie my nie źviartalisia pa dapamohu.
NN: Ja tak razumieju, vy nie vierycie ŭ toje, što pradstaŭniki biełaruskaj ułady mohuć naviedać hety pomnik padčas aficyjnych vizitaŭ u Kijeŭ?
VH: Nie vieru. Ščyra kažučy, my mahli b prałabiravać hetaje pytańnie praź Ministerstva zamiežnych spraŭ Ukrainy, kab uklučyć naviedvańnie hetaha miemaryjała biełaruskimi čynoŭnikami ŭ miežy jakoj-niebudź aficyjnaj prahramy. Ale heta nie maje nijakaha sensu.
NN: Na pomniku raźmieščana «Pahonia», a nie aficyjny dziaržaŭny hierb Biełarusi…
VH: Biezumoŭna.
My viedajem, za jakuju Biełaruś zmahalisia chłopcy i pad jakoj simvolikaj. Bieł-čyrvona-bieły ściah byŭ dla ich śviatym, jak i «Pahonia». Kali b my zrabili pomnik z čyrvona-zialonymi pałoskami i ciapierašnim aficyjnym hierbam Biełarusi, heta byŭ by ździek z pamiaci chłopcaŭ.
Chacia, ščyra kažučy, ukrainskija ŭłady, ź jakimi my ŭzhadniali pomnik, absalutna nie aryjentujucca ŭ vašych biełaruskich realijach i ŭ tym, chto jakuju simvoliku vykarystoŭvaje. Tamu nijakich prablem na hety kont u pracesie ŭzhadnieńnia prajekta nie było.

Srodki sabrać dla takoj spravy było nie składana. A voś znakamitaja ŭkrainskaja biurakratyja zabrała šmat času. Na zbor hrošaj, raspracoŭku pomnika i ŭzhadnieńnie ź miascovymi ŭładami spatrebiłasia paŭhoda.
NN: A što z pravavym statusam biełaruskich hramadzian, jakija vajujuć na baku Ukrainy? Jość niejki prahres u vyrašeńni hetaha pytańnia?
VH: Pakul što prahresu niama. Ciažka kazać pra niejki pravavy status inšaziemcaŭ, kali navat dobraachvotniki ź liku hramadzian Ukrainy nie mohuć atrymać nijakaha statusu. Tut možna zrazumieć dziaržavu jak instytut.
Lubaja dziaržava, u tym liku Ukraina, imkniecca zachavać manapoliju na hvałt. A dobraachvotniki — heta dobra arhanizavanyja ludzi, jakija ŭmiejuć karystacca zbrojaj i mohuć ujaŭlać peŭnuju pahrozu dla luboj ułady, asabliva kali ŭ dziaržavie nie pracujuć demakratyčnyja instytuty.
I dziaržava stavicca da dobraachvotnikaŭ z peŭnaj aściarohaj. Tym bolš ukrainskija čynoŭniki nie chočuć brać na siabie adkaznaść za vyrašeńnie hetaha pytańnia.
Ja miarkuju, što na 60% heta pytańnie biurakratyi. Nu i na 40% heta zły namier i niežadańnie bačyć inšaziemnych dobraachvotnikaŭ va Ukrainie. Ale ŭ nas jość peŭnyja ryčahi ŭpłyvu, i ja dumaju, što my vyrašym hetaje pytańnie na karyść inšaziemnych dobraachvotnikaŭ. U pieršuju čarhu, heta pytańnie vielmi balučaje dla našych biełaruskich i rasiejskich bajavych tavaryšaŭ. Kali, naprykład, hruzin moža biez prablem pajechać da siabie na Radzimu, pabačyć blizkich i pryjechać znoŭ va Ukrainu, to biełarus sabie takoha dazvolić nie moža, tamu što jamu moža pahražać artykuł za najmictva.
Ja dumaju, što vyrašeńnie hetaha pytańnia budzie na karyść usim. Ukraina atrymaje dobrasumlennych addanych hramadzian, a biełaruskaja dziaržava zdymie ź siabie ŭsialakuju adkaznaść i zmoža ščylna zajmacca biełarusami, jakija vajujuć na baku tak zvanych DNR/ŁNR.
NN: U jakim stanie znachodzicca ciapier vałanciorski ruch va Ukrainie? Jak stavicca da vałancioraŭ dziaržava?
VH: Samaje hałoŭnaje, što dziaržava nam asabliva nie zaminaje. Zusim nie abaviazkova stvarać niejkuju arhanizacyju, brać niejkija dazvoły i hetak dalej. Prosta stvarajem abviestki, źbirajem hrošy, nabyvajem tavary i jedziem na front. Tut nijakaj biurakratyi.
Darečy, vałanciory rehularna nabyvajuć sałdatam optyku. I nabyvajuć čaściej za ŭsio mienavita biełaruskuju, bo jana najlepšaja.
U lubym vypadku, my vielmi ŭdziačnyja za padtrymku z boku biełarusaŭ. Ludzi achviarujuć časam, srodkami i navat svaim žyćciom. I heta nieacenna.
Kamientary