U suviazi ź pierapisam zabaŭna nazirać, jak niekatoryja biełarusy, nośbity i prychilniki rasiejskaj movy, časam mohuć zajavić — «heta naš vybar». Chm, vy surjozna?

U tym i reč, što nie było nijakaha vybaru, vy ničoha sami nie vybirali. Vy prosta naradzilisia ŭ rasiejskamoŭnaj siamji, u rasiejskamoŭnym asiarodździ, chadzili ŭ rasiejskamoŭnuju škołu, potym instytut, u rasiejskamoŭnym (pieravažna) horadzie — dzie tut śviadomy vybar? Usie vakoł havaryli pa-rasiejsku, tak było pryniata, tak było patrebna, tak było biaśpiečna.
Biełarus, hadujučysia ŭ siońniašniaj Biełarusi, «aŭtamatyčna», ad dziaržavy i hramadztva, atrymlivaje nia tolki rasiejskuju movu, ale i bazavuju rasiejska-savieckuju kulturnuju identyčnaść, troški razbaŭlenuju peŭnymi biełaruskimi elementami, biełaruskim arnamentam, ja b skazaŭ. «Moj diadia samych čiestnych pravił», «Nu i hadosť eta vaša zalivnaja ryba», «Jeśli b znali vy, kak mnie dorohi podmoskovnyje viečiera» — znaki i symbali, jakija paznaje kožny «zvyčajny» biełarus.
Voś kali vy piataje pakaleńnie ruskich mihrantaŭ u Paryžy, i ŭ siamji zachavali svaju rasiejskuju movu praz 100 hadoŭ mihracyi — tady heta realna «vaš vybar».
A rasiejskamoŭnaść, ruskakulturnaść u Biełarusi… heta prosta pradukt raźvićcia siońniašniaj biełaruskaj dziaržavy, vy prosta z hetym naradzilisia i ničoha nie zrabili, kab heta źmianić.
Havaryć, «rasiejskaja mova — heta moj śviadomy vybar» — heta ŭsio roŭna, što skazać «Ja naradziŭsia mužčynam, i heta byŭ moj śviadomy vybar».
U vyniku kožny čałaviek, chto zaraz na pierapisu vybiraje biełaruskuju movu — jon robić sapraŭdy ŭłasny vybar. A chto ŭ našaj kankretnaj situacyi paznačaje rasiejskuju — jon nia robić nijakaha ŭłasnaha vybaru, jon prosta pradukt systemy i «achviara abstavinaŭ».
Kamientary