Praz 60 ź liškam hadoŭ u Iviancy adšukali zvon z kaściołu śviatoha Michała, adlity ŭ 1935 hodzie. Zvon byŭ schavany ŭ časie II usiaśvietnaj vajny. Śviedki padziei pajšli z žyćcia, nie paśpieŭšy pierakazać naščadkam, dzie schavanaja ivianieckaja relikvija. Paŭlehiendarnyja źviestki pra miescaznachodžańnie zvona pieradavalisia ad baćkoŭ da dziaciej. Ale tolki sioletnim lipieniem zvon iznoŭ paŭstaŭ pierad ludźmi. Najpierš dziakujučy vysiłkam šukalnikaŭ: hieohrafa Alaksieja Jarotava, studenta-historyka Alaksandra Miščanki i pry padtrymcy probašča kaściołu ajca Lecha.
Praz 60 ź liškam hadoŭ u Iviancy adšukali zvon z kaściołu śviatoha Michała, adlity ŭ 1935 hodzie. Zvon byŭ schavany ŭ časie II usiaśvietnaj vajny. Śviedki padziei pajšli z žyćcia, nie paśpieŭšy pierakazać naščadkam, dzie schavanaja ivianieckaja relikvija. Paŭlehiendarnyja źviestki pra miescaznachodžańnie zvona pieradavalisia ad baćkoŭ da dziaciej. Ale tolki sioletnim lipieniem zvon iznoŭ paŭstaŭ pierad ludźmi. Najpierš dziakujučy vysiłkam šukalnikaŭ: hieohrafa Alaksieja Jarotava, studenta-historyka Alaksandra Miščanki i pry padtrymcy probašča kaściołu ajca Lecha.
Ja znachodžusia ŭ Iviancy na dvary pierad kaściołam śv. Michała. Mienavita tut na dvary ciapier ustanoŭleny zvon. Ja źviartajusia da adnaho z tych, chto šukaŭ, i pastaviŭ apošniuju kropku ŭ pošukach – heta Alaksiej Jarotaŭ”.
(Jarotaŭ: ) “Pierad tym ja byŭ u Budsłavie. Ja sam pravasłaŭny, a moj pryjomny syn – katalik. Ja prasiŭ u Božaj Maci, kab jana paprasiła ŭ Boha, kab jon pasłaŭ nam hetuju znachodku. I my znajšli zvon”.
Zvon šukali ŭ samych roznych miescach vakoł kaściołu, ale samaj słušnaj stałasia versija niekatorych staražyłaŭ. Metałašukalnik pakazaŭ vialikuju kolkaść miedzi pad ziamloju prosta pobač ź levaj ad uvachodu viežaj bažnicy.
(Jarotaŭ: ) “Heta nievytłumačalnaja radaść, kali ja zrazumieŭ, što my znajšli skarb”.
Pošuki zvona aktyvizavalisia ź inicyjatyvy probašča kaściołu śviatoha Michała ajca Lecha. Ajciec Lech apaviadaje, što ŭ časie Kaladaŭ zaŭždy pytaŭsia ŭ starych ludziej pra historyju źniknieńnia zvona:
(ajciec Lech: ) “Ja zabłytaŭsia. Stolki było varyjantaŭ... Ja nie historyk. Ci to ad niemcaŭ chavali, ci to ad savieckaj ułady. Ale dakładna heta adbyłosia pry niemcach”.
Ajciec Lech miarkuje, što nia ŭsie ŭ Biełarusi prychilna pastaviacca da nadpisu na zvonie, dzie paznačana, što zvon zrobleny ŭ honar adradžeńnia polskaj dziaržavy ŭ 1917 hodzie i asabista pieršaha kiraŭnika druhoj Rečy Paspalitaj Juzafa Piłsudzkaha. A taksama staić podpis: “ad aficeraŭ, unteraficeraŭ i šarahoŭcaŭ Ivianieckaj pamiežnaj zastavy”. U Iviancy žyvie stohadovy Alaksandar Šekiel, jaki słužyŭ u Ivianieckaj pamiežnaj kavaleryi Vojska Polskaha.
(Šekiel: ) “Ja tut u Iviancy stajaŭ na miažy – heta “słužba čynnaja” (terminovaja słužba) u 1927 – 28 hh. Dyk ja ž naradziŭsia na biełaruskaj ziamli, ja praŭdzivy biełarus. Ale palaki maŭčali, ničoha nie havaryli, što heta Biełaruś. Ciapier ja zrazumieŭ, što Biełaruś”.
Da zvona la kaściołu ŭvieś čas prychodziać ludzi. Bolšaść ź ich navat nie čytaje nadpisu na zvonie. Dla ich važny sam fakt – toje, što viarnułasia historyja, adnaviłasia spraviadlivaść.
(Spadarynia: ) “Heta ŭsio staradaŭniaje, usie my maryli pra hety zvon. Dziakuj Bohu, što jon znajšoŭsia. Dziakuj šukalnikam, što znajšli. Dziakujem Bohu, što jon viarnuŭ vieru. I my spadziajemsia, što hetaja viera budzie žyć i kvitnieć”.
(Pensijanerka: ) “Viera była 2000 hadoŭ, a jany chacieli za 70 hadoŭ nas pieravychavać. Usio roŭna nie pieravychavali”.
(Spadar: ) “Narabili taho, što ciapier dahetul nia mohuć razhrebci. I jašče doŭha budzie razhrabać toje, što narabili balšaviki”.
A niekatoryja ivianieckija chłopcy stalisia sapraŭdnymi hierojami – tyja, chto dapamahaŭ u pošukach zvona. Kaža Anton:
(Anton: ) “Honar vielmi vialiki, što mienavita ty znajšoŭ hetuju znachodku”.
Pakul zvon staić u dvary kaściołu. 29 vieraśnia budzie Dzień śviatoha Michała, u honar jakoha zbudavana bažnica. U hety dzień adšukany zvon budzie nanova paśviačony, a paśla viernuty na viežu kaściołu.
Kamientary