Čym sučasnaja histaryčnaja navuka moža dapamahčy navukoŭcam-humanitaryjam inšaha profilu albo hramadskim ci palityčnym dziejačam sučasnaści?
Adkaz na hetaje dy inšyja pytańni šukali ŭdzielniki publičnaj dyskusii «Historyja Historykaŭ» i pazahistaryčnaja praktyka: jak mahčymaje prafiesijnaje historyjapisańnie siońnia?», što prajšła ŭ miežach Latučaha ŭniviersiteta 26 lutaha ŭ Minsku.
Spačatku adzin z maderataraŭ dyskusii, historyk Maryna Sakałova, prapanavała
U adkaz na prapanovu palitołah Andrej Kazakievič zaŭvažyŭ, što vielmi časta historyki abmiažoŭvajucca vykładańniem peŭnych faktaŭ u chranałahičnaj paśladoŭnaści, nie dadajučy da ich analizu, tłumačeńniaŭ bolš vysokaha paradku.
Praciahvajučy hetuju dumku, fiłosaf Ihar Babkoŭ abvinavaciŭ historykaŭ u naiŭnaści. Jon nahadaŭ, što ŭ svoj čas Hienadź Sahanovič zapačatkavaŭ tradycyju peŭnaha abjektyvizmu u histaryčnaj navucy, kali admoviŭsia ad mifabudavańnia «
Ci takoje ŭnikalnaje žyćcio Jefrasińni Połackaj?
Fiłosaf Taćciana Ščytcova pacikaviłasia, ci byli sproby ŭ asiarodździ historykaŭ znajści adkazy na postmadernisckuju krytyku idei abjektyŭnaści. Bo kali abjektyŭnych faktaŭ nie isnuje, to stračvajecca sens histaryčnaj navuki, jakaja dekłaruje imknieńnie da abjektyŭnaści.
U hetaj suviazi fiłosaf paprasiła prysutnych historykaŭ adkazać na pytańnie, jak im udajecca prachodzić pamiž Scyłaj naiŭnaj viery ŭ isnavańnie absalutna abjektyŭnych faktaŭ i Charybdaj, jakaja ćvierdzić, što abjektyŭnaść u pryncypie niemahčymaja.
Teołah Iryna Dubianieckaja nahadała, što ŭsie humanitarnyja navuki tak ci inakš zaklikanyja adkazvać na važnyja fiłasofskija pytańni: «Chto my takija?», «Adkul i čamu my źjavilisia?» Tamu ad historykaŭ vielmi chočacca nie prosta vykładańnia faktaŭ, ale peŭnych
Da taho ž, praciahnuła Iryna Dubianieckaja, raskazvajučy nam biełaruskuju historyju, navukoŭcy padajuć jaje jak niešta ŭnikalnaje, što isnuje
Myćcio noh u akijanie faktaŭ
Z boku historykaŭ pytańni i zakidy starońnich navukoŭcaŭ davoli ŭdała prakamientavaŭ Andrej Kištymaŭ. Jon nahadaŭ, što biełaruskaja histaryjahrafija — vielmi maładaja źjava. U toj samy čas, usie zachodnija histaryjahrafii, ź jakimi pryniata paraŭnoŭvać biełaruskuju, majuć svaju kłasiku. «A my nie majem svajoj histaryčnaj kłasiki», — padkreśliŭ historyk. Tamu vielmi ciažka ŭsurjoz kazać pra niejkija paślakłasičnyja padychody.
Zachapleńnie ž apisańniami faktaŭ, na dumku Andreja Kištymava, tłumačycca taksama prosta. «Bo kali my kažam pra niejkaje ŭjaŭnaje mora faktaŭ, to my ŭ hetym mory maksimum siadzim na bierazie i nožki myjem», — vobrazna apisaŭ situacyju historyk.
Pa vynikach dyskusii Maryna Sakałova zaŭvažyła, što prablemy, jakija pastavili pierad historykami pradstaŭniki inšych humanitarnych navuk, naŭrad ci matyvujuć ich niešta istotna źmianić u svajoj dziejnaści.
Razam z tym, heta nie aznačaje, što pierad ajčynnaj histaryčnaj navukaj niama anijakich vyklikaŭ. Bo, jak adznačyŭ, Ihar Babkoŭ, biełaruskaj histaryjahrafii treba zavajoŭvać bolš mocnyja pazicyi na rehijanalnym uzroŭni i rabicca zaŭvažnaj na ŭzroŭni hłabalnym.
Ciapier čytajuć
Novyja detali źniknieńnia Anatola Kotava. Jachta ź im źmianiła kurs na Abchaziju, dzie jaho vyvieli supracoŭniki FSB. Ale vykradańnie ci insceniroŭka?
Kamientary