Natchnieńnie: instahram jurystki, jakaja niepaŭtorna fatahrafuje Biełaruś
U svaim instahramie Dzijana Pinčuk, jakaja pracuje redaktaram u jurydyčnym časopisie, dzielicca cudoŭnymi biełaruskimi krajavidami, dakazvajučy, što nieabaviazkova jechać za miažu, kab adpačyć i ŭbačyć niešta novaje, bo i tut chapaje niedaacenienych miescaŭ.
My, jak zaŭsiody, štotydniova dzielimsia z vami z vami tałkovymi profilami. Dla natchnieńnia i nie tolki. Kožnuju sieradu — novaja hierainia ci hieroj. Voś paznajomciesia ź Dzijanaj.
Dzijana Pinčuk.
Dzijana naradziłasia ŭ Asipovičach, ale kali była zusim maleńkaj, jaje baćki nabyli ŭ vioscy Borki, što ŭ Staradarožskim rajonie, staruju draŭlanuju škołu: tam jany doŭhi čas i žyli. Akramia Dzijany i jaje siastry, tam nie było nijakaj moładzi, siońnia ž u vioscy žyvie ŭsiaho 11 čałaviek.
Zaniacca ŭ Borkach asabliva nie było čym, tamu dziaŭčynka aktyŭna čytała knižki, jakija brała ŭ biblijatecy susiedniaj vioski. Mienavita z dapamohaj litaratury Dzina vandravała pa ŭsim śviecie, a chutka pačała rabić heta i na samoj spravie: u pieršuju čarhu adpraviłasia pa roznych kutkach Biełarusi, paralelna stała adkładać adkładać hrošy ŭ skarbonku «Kruhaśvietka».
«Ź luboj miaścinaj, jakuju ja naviedvała, u mianie źviazanyja svaje ciopłyja ŭspaminy i pačućci. Čamuści ŭsich šakiruje hety fakt, ale moj samy lubimy horad — Babrujsk. Jon niejki taki samabytny i sapraŭdny. Voś sučasny Słuck, naprykład, mnie zusim nie padabajecca: jaho «prylizali» žoŭtymi i ružovymi farbami, tamu jon padpadaje pad klajmo «dažynkavy horad», choć heta miesca i sa słaŭnaj historyjaj. Kali zhadvać jašče niejkija kropki na biełaruskaj mapie, to mianie vielmi ŭraziła Biełaviežskaja pušča ź jaje niepaŭtornaj pryrodaj. Lublu taksama Navahrudak za jaho ŭzhorysty łandšaft…», — raskazvaje Dzijana.
Pačytać pra jaje vandroŭki pa Biełarusi možna, darečy, jak u instahramie, tak i bolš padrabiazna ŭ błohu Art Siadziby «I heta Biełaruś?!»
Kamientary