Ciapier muzyki źbirajucca jechać «rvać Maskvu».
Lidar hurtu «Daj darohu!» Jury Stylski ŭ intervju dla partału Tuzin.fm z nahody zabarony kancertaŭ hurtu ŭ Breście i Hrodnie zajaviŭ, što muzykanty mohuć źjechać z krainy.
Pad zabaronu patrapili dva kancerty hurtu. 3 listapada «Daj darohu!» musiŭ dać kancert u rodnym Breście, a 6 listapada vystupić ź vialikim setam u miežach festuJury Stylski raspaviadaje, što «pieršy sihnał» jany atrymali padčas Men's Fest, jaki pravodziŭsia ŭ Breście 27–28 kastryčnika. «Daj darohu!» byli zajaŭlenyja chedłajnierami mierapryjemstva. «Ja zrazumieŭ, što nas kankretna ŭzialisia pieraśledavać, kali arhanizatar festu skazaŭ, što jamu nie daduć bolš zajmacca kancertnaj dziejnaściu ŭ horadzie, kali jon nie paviedamić publična, što nas nie budzie», — kaža muzyka. Tady hurt usio ž taki vystupiŭ i rychtavaŭsia da kłubnaha kancerta 3 listapada ŭ bresckim kłubie «Śfiera». Adnak, niečakana administracyja kłuba paviedamiła muzykam, što nie zmoža pravieści mierapryjemstva. Śledam za hetym pra niemahčymaść vystupu paviedamili i arhanizatary hrodzienskaha festu«Rok-chvala» u Hrodnie.
U supołcy hurtu UKantakcie nazyvajucca imiony miascovych čynoŭnikaŭ, što mieli dačynieńnie da zabarony kancertaŭ. Heta kiraŭnik adździełu pa ideałahičnaj pracy Ała Starykievič i načalnik adździeła pa spravach moładzi Taciana Baryščyk. Praŭda, spadarynia Baryščyk užo zajaviła, što dačynieńnia da hetaj spravy nie maje.
Jury Stylski kaža, što jany i nadalej buduć rabić sproby zładzić kancerty ŭ Biełarusi. «My nie chočam stać złosnymi apazicyjanierami. U anijakija partyi nie ŭvachodzim i naohuł ja daloki ad hetaha palithaŭna, my piajom pra bytavuchu, sacyjałku dy pra kryki sercaŭ», — kaža lidar hurtu «Daj darohu!». U repiertuary bieraściejcaŭ jość paru zusim niepalitkarektnych numaroŭ. Adna ź piesień zaviecca «Saniu». Niaŭžo Jury nie dumaŭ pra nastupstvy, kali pisaŭ hetuju pieśniu?
«Ja pisaŭ pra toje, što adbyvajecca z maimi rodnymi, z Mamaj, jakaja tady źbirała skrynki dy butelki, choć maje miedal vieterana pracy. Pisaŭ pra mahutnaść i talent, moža vyjšła trochi sarkastyčna, ale tak užo vyjšła.Nie dumaŭ, što niejkija muzykanty z sutareńniaŭ mohuć vyklikać taki rezanans. Heta dla mianie niešta novaje, pahatoŭ i piesieńcy hetaj užo z 10 hod».
Zaraz Stylski na rostaniach. «Zrazumieła, što kab u takoje haŭno nie patrapić, treba śpiavać vyklučna pra pazytyŭ.
Ale niechta ž musić śpiavać pra karyčnievy bok, my ž nie ŭ rai žyviem!A toj, chto śpiavaje pra inšaje, adroznaje, musić być hatovy adnojčy da taho, što daviadziecca liniać z krainy. I my dumajem pra heta. Dumka parvać Maskvu była daŭno, a zaraz abstaviny tak składvajucca, što ŭsio da taho idzie», — zaŭvažaje Stylski.
Prychilniki hurtu zładzili
«Ja nie razumieju takoha kateharyčnaha i niehatyŭnaha staŭleńnia z boku ŭłady da nas, — raskazaŭ Stylski karespandentam Generation.by. — Tut prosta niejkija asabistyja rachunki. My ničoha strašnaha nie hrajem, kažam pra toje ž samaje, što pišuć u hazietach, tolki sa svajoj zvanicy. Paśla adnaho vystupu, kali ja pa pojas raspranuŭsia, a inšy muzyka zapaliŭ na scenie, nas unieśli ŭ drenny śpis. Bo nibyta my drenny prykład pakazvajem, ale što za tryźnieńnie?
Abmiarkoŭvali jany nas na svaich partyjnych schodach, ciapier ličać vialikim vuhrom, jaki žyćcio im psuje. Ale adnojčy nam sam harvykankam hramatu daŭ, i jana navat u mianie jość. Nu voś chto lepš za nas pabuduje most z moładździu? U ich była mahčymaść z nami supracoŭničać, ale ŭsie zatupili. Z nami ž zaŭsiody možna damovicca, u nas i pieśni narmalnyja jość.Nu, a paśla taho, jak ja zapisaŭ na ich fuck, dyk i pačalisia ŭsie prablemy.
Nie tyja ludzi ŭ nas ŭ harvykankamie siadziać, kab moładździu zajmacca, im lepš iści karoŭ daić.
Jak žyvie adzin z najviadomiejšych pank-muzykaŭ krainy?Karespandenty Generation.by zazirnuli da Stylskaha dadomu.
* * *
Pryjšli ŭ hości da Juryja Stylskaha my vielmi rana. Stali kala dźviarej i zrabili niekalki hłybokich udychaŭ-vydychaŭ, bo nie kožny dzień my chodzim u hości da viadomych na ŭsiu Biełaruś pankaŭ, chto viedaŭ, jak nas mahli sustreć. Dźviery adčynilisia, i pierad nami paŭstała postać Juryja Stylskaha, u taki rańni čas jon vyhladaŭ vielmi badziora, na tvary śviaciłasia abajalnaja ŭśmieška.
Rasparadku dnia nie maju nijakaha. Byvaje pračynajusia a 9-j, byvaje ab 11-j. Nie lublu, kali pozna pračynaješsia i niama pałovy dnia.A voś kali pračniešsia rana — zrobiš šmat, dyk taki maleńki honar źjaŭlajecca.
Voś na dniach ja pračnuŭsia vielmi rana i matuli kran ramantavaŭ, dumaj raniej usio tak składana tam, ale jak atrymałasia, dyk zusim lohka. U hetym śviecie ŭsio tak prosta, usiamu možna navučycca.Potym paśpieŭ i muzykaj pazajmacca i ź siabrami parazmaŭlać, a potym hladžu na hadzińniki, a jašče i pałovy dnia nie prajšło, a pryjemna.
Pakul my kročyli na kuchniu pić harbatu ź piečyvam, ja paśpieła nastupić na chvost druhomu haspadaru kvatery, vialikamu i puchnatamu katu, jaki niezadavolena prašypieŭ, ale ź miesca nie syšoŭ,bo zajmaŭsia pahłynańniem kurynaj hałavy.
Vy nie pužajciesia, jon nie ahresiŭny,
heta Katapios, jon samy lepšy kot u śviecie. Znajšoŭ jaho tut u dvary, jon darohu pierabiahaŭ u minus 15, ja vyrašyŭ, što kali nie vyratuju jaho, to budzie jamu kapiec.Voś i pryžyŭsia. Jaho ŭsie susiedzi kormiać. Kali ja źjazdžaju na peŭny čas, to jon jašče adnu haspadyniu znachodzić, pieryjadyčna čysty prychodzić, tydzień moža dzieści łazić, a potym čysty i pachučy viartajecca. Haściej vielmi lubić. A jašče tryvaje, kali ja jaho myju, baćka ž myje, jon u mianie sapraŭdny samuraj.
Zabraŭšysia na kaleni da haspadara, Kotapios razvaliŭsia, zapluščyŭ vočy i dramaŭ pad našu hutarku. A my ŭ toj čas słuchali roznyja strašyłki, pačynajučy ad narkamanii i da taho, jak Jura Stylski na miasakambinacie pracavaŭ.
Kazali, što ja narkaman, što ŚNID u mianie
Takija čutki pra mianie byli, słoŭ niama. Tolki zaraz pazbaviŭsia ich. Kazali, što ja narkaman, što ŚNID u mianie, ale ja nie kryŭdžusia.
Byŭ čas, kali stasavaŭsia z surjoznymi narkamanami, bačyŭ jak jany koluć vieny, ale heta nie majo.Kakain vielmi arystakratyčny narkotyk, ale na jaho šmat hrošaj treba, praŭda nie varta i ź im žartavać, choć jon i ličycca dziciačaj prysypkaj, ale ja nie razumieju ŭ ich šmat.
U mianie narkotyk — muzyka.Muzykaj ja zajmajusia z 12 hod, kali nabyŭ akustyčnuju hitaru. U mianie ź dziacinstva muzyka navokał. Siastra zaŭsiody na pijanina hrała, ja ros pad Lista ci «łunnuju sanatu». A voś stryječnyja braty zusim krutyja. Adzin u Kitai vykładaje skrypku. A druhi taksama na skrypcy, ale ŭ simfaničnym arkiestry našym hraje.
Miasa haračaha pajeŭ i syšoŭ
Muzyčnaj adukacyi ŭ mianie niama. Troški malavać atrymlivałasia, i
ja vučyŭsia na stolara, jaki raźboj pa drevu zajmajecca.Potym dumaju, navošta mnie heta, raniej heta rabić było składana, heta tolki zaraz źjavilisia stanki, jakija bolš za ludziej pracujuć.
A ŭvohule, dzie ž ja tolki ni pracavaŭ. Ale skažu adrazu, treba być debiłam, kab na budoŭli pracavać.Časova možna, jak ja, kala troch dzion, ale potym nielha, usio. Tam dalokija pracujuć.
Na miasakambinat dla pryhod taksama na try dni ŭładkavaŭsia adnojčy.Miasa haračaha pajeŭ i syšoŭ, bo dola u ich tam strašnaja. Ja tam takoha nahladzieŭsia.
Savdepam śmiardzić žudasna, tušy paŭsiul, nibyta ŭ morhu ty.Ujavicie kanviejer vialiki, tam pracujuć mužyki ź vialikimi žyvatami, ź viosak roznych, a samyja hałoŭnyja dyk što robiać: biaruć
vyrazajuć u tušy vialiki kavałak miasa, lepiać sabie na puza, paśla apuskajuć chałat, pojas zaciahvajuć i ŭsio, papior.Vy tolki padumajcie, jakija nizkija rysy kultyvujuć ŭ sabie ludzi. Ja nie zmoh by tam pracavać doŭha. Pahladzicie, da čaho dziaržava daviała ludziej.
Jašče ja kucharam pracavaŭ.Adnojčy pryjšoŭ u «Płanietu Rok» i skazaŭ, što kucharam u ich pracavać chaču. Mianie nie ŭziali pieršy raz, bo nijakaha razradu niama. Nu ja jašče raz pajšoŭ, i kažu, što chaču i ŭsio, ale iznoŭ nie ŭziali. Dyk ja ich zmoram ŭziaŭ na treci raz, bo tamu, chto stukaje, dźviery zaŭsiody adčyniajuć. I ŭziali mianie nieviadoma kim, ale formu vydali.
Ceły miesiac prapracavaŭ u ich, paśla buraki spaliŭ — i mianie vypierli.Ale piačatku ŭ pracoŭnaj pastavili nibyta ja ŭ ich kucharom pracavaŭ.
Paśla ja ŭładkavaŭsia ŭ restaracyju italjanskuju. Dyk ja dla ich załatym byŭ z majoj ta pracoŭnaj i vopytam pracy.Ale jany tolki hod praisnavali, u ich šmat nožykaŭ patyryli. Ja ŭ ich tolki, kali na dziembiel sychodziŭ, dyk uziaŭ adnu vialikuju talerku dla picy.
Hatavać u vyniku choć navučyŭsia. U mianie tut farš smačny jość, treba niejkuju siabroŭku zaprasić, navučyć lapić niešta)).
Budzie chit pra Jeŭraopt
Jeŭraopt taksama žudasnaja reč. U mianie tam siabroŭka pracuje, dyk akład tam 2 miljony, a z nadbaŭkaj 3, ale jaje niemahčyma atrymać, bo za ŭsiakuju drobiaź u ciabie adličvajuć hrošy: zabyŭ kasu adklučyć — na, minus 200 tysiač. Tam usie adzin na adnaho danosiać,
takaja sistema, što pry lubych umovach ty zastaješsia na dvuch miljonach.Maja siabroŭka kaža: «Jura, ja kožny dzień płaču, što rabić?» A ja dumaju, voś fihnia jakaja, treba chit terminova pisać. Tak što budzie chit pra Jeŭraopt.
Dumaju: usio kapiec, papaŭsia, buduć mianie jak macioraha katavać
Tak, ja braŭ udzieł u maŭklivych akcyjach. Navat u miantoŭku trapiŭ. Vynik — pieśnia «Dziesiać miljonaŭ».Ale mnie nie dali štrafu, bo ja jak nindzia ŭciok. Ja padmanuŭ usich.
Zatrymanych pačkami vypuskali ŭ prybiralniu, nu ja i dałučyŭsia da takich, schapiŭ momant, kali mient zamarudziŭ i uciok pa leśvicy ŭniz.Tam u ich takija barykady, adtul prosta nie vyjści. Choł vialiki, i pa ŭsiamu pierymietru dźviery, i fih viedaje, jakuju abrać, dumaŭ, voś blin zamanucha. Adčyniaju pieršyja dźviery, a tam śledčy siadzić: «Vy chto taki?» — a ja kažu jamu: «
A jašče adzin znajomy mianie ŭ aŭtazaku vioz, niešta padmirhnuŭ mnie, ja až afihieŭ.Ale mnie da hetaj podłaj ułady spravy niama.
Ja prosta chaču być bližej da narodu, tamu i chadziŭ na akcyi.
Niefih nyć i skavytać
Ja vieru ŭ lepšaje. Niefih nyć i skavytać. Kali niechta robić, u taho toje i ŭdajecca.
Kali dažyŭsia da halimaha žyćcia, dyk sam vinavaty. Kali chočaš čahości, dyk varta hetaj spravie choć piać chvilin u dzień pryśviacić.
Ja zajmajusia muzykaj i mnie samomu chapaje, jašče jość muzyčny elektronny prajekt 4Kuba. Mianie ź im navat na vyspy zanosiła. Ledź u ZŠA nie trapili, ale Michałyč zatupiŭ i ŭsio.
Nu jašče dla rekłamy muzyku pišu i ahučvaju jaje. U mianie siamji niama, kab šmat vydatkaŭ było.
Nu i ŭvohule ź Biełarusi ja źjazdžać nie chaču. U mianie tut usie siabry. Što ja tam rabić budu? Tam my nichto. Ja tut naradziŭsia i ŭsio. Kolki ludziej źjechała tudy ŭ pošukach ščaścia, ale ŭsio roŭna nie dahaniajuć ich mientalitet.
Tudy možna chiba z kachanaj źjechać i pačać novaje žyćcio, ale ja nikoha nie lublu, mnie na ŭsich pofih,voś tolki Katafejča lublu (Katapios). Małym kali byŭ, ja jaho nie lubiŭ, bo na łožak kakaŭ, sapraŭdny ž mužyk.
Na chutar, choć heta i modna, ale taksama nie chaču, ja jašče nie aharodnina, kab tudy jechać. Heta impatenski dviž niejki.Rybałka, hryby — taksama nie majo. Moža i ramantyka jość u chutarach, karoŭki roznyja, ziamla, ale nie majo. Budzie hod 50 — tady padumaju, ale nie zaraz.
Ja mahu śpiavać chiba „na trasianskaj“
Na biełaruskaj movie składana śpiavać, ja mahu śpiavać chiba na trasianskaj.
Ja movu biełaruskuju pavažaju, ale razmaŭlać nie mahu. Dy j u škole nastaŭnica paspryjała hetaj nielubovi.U mianie i z zamiežnymi movami ciažka, ja tarabanščynu hetuju vučyć nie mahu. Tak skłałasia, što nie pryvučyli mianie da movy.
Ja vierujučy čałaviek, bo ŭ kaho tut jašče vieryć? Da mianie pieryjadyčna prychodzić siabar moj baciuška i čyścić mnie mozh. My razam pankavali ź im, a potym jon pajšoŭ u duchoŭnuju akademiju.Pryšpilny čałaviek.
Dumaŭ, amputacyja budzie
Svajo tatujavańnie ja sam sabie nabiŭ.Siabram biŭ navat. Ale potym zrazumieŭ, što nie majo, bo
adnojčy siabru infiekcyju niejkuju zanios i ŭ jaho naha mocna raspuchła.Dumaŭ, amputacyja budzie, ale abyšłosia, puchlina syšła. Pracavać z kryvioj vielmi niebiaśpiečna. Usio vinna być vielmi surjozna. Bo za takija kasiaki pryjazdžajuć i ruki łomiać. Zaraz tatujavańnie ŭva ŭsich, užo navat niecikava i niepryhoža».
Pabačyli my i vialikuju hrušu, na jakoj Jura rychtujecca na toj vypadak, kali spatrebicca tresnuć kamu: «Ruki i kości ŭ mianie vielmi chudyja. Bić raniej narmalna nie moh, ale mužčyna ž vinien umieć stuknuć kamu, tamu zaraz užo tresnuć dobra mahu, kali spatrebicca, choć u spakojny čas žyviom».
A jašče Jury Stylski maje mikraskop, u jaki razhladaje i znajomicca z roznymi kazurkami i navakolnym mikraśvietam.
Kamientary