Archiŭ

Viktar Šnip. VIERŠY

№ 20 (117) 1998 h.

Viktar Šnip

 

***

Źmiaja sahravajecca ŭ źmiejcy,

A ŭ domie tvaim — indziejcy,

I ty na ŭsio heta hladziš,

Niby na daloki Paryž,

Jakomu na nas naplavać,

Ci chočam my žyć ci ŭmirać.

Źmiaja sahravajecca ŭ źmiejcy,

Ślaza pavisaje na viejcy

I chutka ŭpadzie na ziamlu,

Jakuju taksama lublu

Nia mieniej, čym ty i indziejcy...

Źmiaja sahravajecca ŭ źmiejcy,

Jak našaja śmierć u vinie.

I ty znoŭ śmiajeśsia ź mianie,

Bo ja małady i nia znaju,

Kaho šče ŭ svoj dom napuskaju...

Źmiaja sahravajecca ŭ źmiejcy...

Źmiaja sahravajecca ŭ źmiejcy...

***

Daždžy. Chaładeča. Chvaroby.

I ludzi, by ŭ plašcy amioby,

Jašče ŭ hetym śviecie žyvuć.

Chvaroby. Daždžy. Chaładeča.

I kožny z nas maryć ab Niečym,

Dy mary spakoj nie dajuć.

Ja sumny, jak bity sabaka.

Ja siońnia nad kielicham płakaŭ

I piŭ, jak atrutu, vino.

Daždžy. Chaładeča. Chvaroby.

I ŭ śviecie niama ŭžo Eŭropy,

Jość tolki ŭ Eŭropu vakno.

SAMAHUBCA

Ty miortvy, byccam dzień minuły,

Što z pamiaci jašče nia źnik.

Ty — viecier u vakzalnych vułkach,

Kudoj prahrukacieŭ ciahnik.

I heta noč, jak damavina,

Spłyvie z taboju ŭ niebyćcio.

I budzie sumnaja žančyna

Źbirać apałaje liścio

U vułkach, dzie z taboj byvała,

I budzie vohnišča palić,

I budzie dym kala vakzała,

Nibyta pryvid tvoj, chadzić...

Čaho ty žyŭ — nichto nia znaje.

Našto pamior — nia znaješ ty.

I kroŭ ź ciabie, jak hrech, ściakaje

Na pataptanyja listy.

***

Ja hrešny, jak vada, dzie śpić atruta,

I mnie śviatym nikoli ŭžo nia stać,

Dy ja chaču taksama być pačutym

Ludźmi i Boham, što na śviet hladziać,

Dzie ja žyvu i radaści nia znaju,

Dzie ja lublu i nienavidžu śviet,

Što da kanca nikoli nie spaznaju,

Bo hety śviet — nia dym ad cyharet,

Što my z taboj, samotnyja, kuryli

U ciesnaj kuchni i pili vino,

I śviet ź niaviedama čaho tvaryli,

Choć hety śviet nam stvorany daŭno.

Ja hrešny, jak vada, dzie śpić atruta,

I mnie śviatym nikoli ŭžo nia stać.

Žyvie ŭva mnie, jak śmierć maja, Iuda,

Što znaje čas, kali mianie pradać...

***

Našym dychańniem napoŭniena nieba,

I nie ŭciačy nam adsiul nikudy.

Znoŭ pavuciny niaŭłoŭnaje srebra

Śvietła płyvie nad prastoram žudy,

Pa-nad travoj, što daŭno pažaŭcieła,

Pa-nad darohaju, što zarasła...

I pavucina nad mnoj pralacieła,

Jak nie lacieła i jak nie była.

I pachmurnieła źbiadniełaje nieba,

I pačarnieŭ, niby dym, dalahlad.

Našym spakojem napoŭnicca hleba,

Byccam apałaj listotaju sad...

 

 

Kamientary

Ciapier čytajuć

Siłaviki śćviardžajuć, što zatrymali dvuch mužčyn za hałasavańnie na vybarach u KR. Ale ci možna hetamu vieryć?15

Siłaviki śćviardžajuć, što zatrymali dvuch mužčyn za hałasavańnie na vybarach u KR. Ale ci možna hetamu vieryć?

Usie naviny →
Usie naviny

Aplavucha va ŭradavym samalocie. Što mahło vyklikać hnieŭ Bryžyt Makron?4

21‑hadovaha chłopca zatrymali za dyskusijnyja kamientaryi pra Druhuju suśvietnuju vajnu19

U ZŠA aŭtarku dziciačaj knihi pra pieraadoleńnie hora prysudzili da pažyćciovaha terminu za zabojstva muža3

Jak majstar-samavučka z Baranavičaŭ z dapamohaj małatka stvaraje karciny na škle1

Na chutary ŭ Biełarusi žyvie dzik, jaki abažaje «Śnikiers»3

Kupla kvatery praz kaapieratyŭ zamiest ipateki: jak pracuje sistema, padobnaja da piramidy, i što kažuć udzielniki i ekśpiert13

Machlary prydumali novuju salidnuju arhanizacyju, ad imia jakoj mohuć telefanavać6

Aryštavany były kiraŭnik Ofisa prezidenta Ukrainy Jarmak14

U Biełarusi prapanujuć dzikuju pasłuhu — pachavać žyŭcom u lesie. Kolki kaštuje?7

bolš čytanych navin
bolš łajkanych navin

Siłaviki śćviardžajuć, što zatrymali dvuch mužčyn za hałasavańnie na vybarach u KR. Ale ci možna hetamu vieryć?15

Siłaviki śćviardžajuć, što zatrymali dvuch mužčyn za hałasavańnie na vybarach u KR. Ale ci možna hetamu vieryć?

Hałoŭnaje
Usie naviny →

Zaŭvaha:

 

 

 

 

Zakryć Paviedamić