Apytańnie «NN»
«Što vas źviazvaje z Ukrainaj?»
Historyk Vital Skałaban u adkaz na hetaje pytańnie adrazu pažaliŭsia, što viedaje našu paŭdniovuju susiedku vielmi kiepska. Adnak Ukraina dla jaho — pradmiet aktyŭnych navukovych daśledavańniaŭ. Spadar Skałaban zajmajecca vyvučeńniem suviaziaŭ BNR i Ŭkrainskaj Narodnaj Respubliki, daśleduje kijeŭski peryjad žyćcia biełaruskaha historyka Mitrafana Daŭnar-Zapolskaha, los Usievałada Falskaha, biełaruskaha teatralnaha i palityčnaha dziejača, jaki skončyŭsia va Ŭkrainie, bijahrafiju nastaŭnika Jakuba Kołasa Fiadota Kudrynskaha, jaki pachodziŭ z Ukrainy.
Žurnalistku Tacianu Śnitko z Ukrainaj źviazvaje samaje lepšaje ŭ jejnym žyćci. Heta siabroŭskija dy svajackija dačynieńni. Druhi muž Tacianinaj babki pachodziŭ z-pad Charkava, i mienavita jon paŭpłyvaŭ na jaje najbolš. Što admietnaha va ŭkrainskim myśleńni? «Jany vielmi viasiołyja i ekspresiŭnyja. Moža i praŭda, što dla ŭsich słavianaŭ ułaścivaja liryčnaść charaktaru, ale mienavita ŭ biełarusaŭ i ŭkraincaŭ jana prajaŭlajecca najbolš vyrazna. A jašče nas jadnaje peŭnaja hłyboka schavanaja tuha», — ličyć Taciana Śnitko.
Uładzimier Bierbieraŭ, udzielnik muzyčnaha prajektu «Lićviny», čyj pieršy surjozny vystup adbyŭsia mienavita ŭ Kijevie, kaža, što dla jaho Ŭkraina — heta pierš-napierš hruntoŭnaja muzyčnaja tvorčaść. Jon miarkuje, što nijakija nie rasiejcy, a mienavita ŭkraincy — adzinyja, chto na postsavieckaj prastory stvaraje cikavuju, źmiastoŭnuju muzyku, nie papsu.
Ukrainskaja mova i sam jejny nośbit — ukrainski narod — vielmi padabajucca ŭnijackamu śviataru ajcu Andreju Abłamiejku, jaki peŭny čas vučyŭsia ŭ hetaj dziaržavie, i tamsama, va Ŭkrainie, byŭ vyśviečany na dyjakana. «Biezumoŭna, pamiž nami isnuje adčuvalnaja roźnica: my — bolš paŭnočna-zachodnija, a ŭkraincy — paŭdniova-ŭschodnija słavianie», — kaža śviatar.
Na žal, dla bolšaj častki biełaruskaj moładzi prymaŭka «Ŭ harodzie — buzina, a ŭ Kijevie — dziadźka» transfarmavałasia ŭ «Na bazary — tannaja ŭkrainskaja harełka dy alej, a dziadźka ci ciotka — u Krymie abo Danbasie». Niekatoryja, što praŭda, zhadvajuć jašče Hohala z Tarasam Bulbam ci anekdoty pra sało dy pyvo z moskalami. I ŭsio. Bolš ničoha ich z Ukrainaj nia źviazvaje, a ŭkrainskaja palityka dla maładych ludziej takaja ž dalokaja, jak i biełaruskaja. Tolki adzin sa studentaŭ adznačyŭ, što jamu b vielmi nie chaciełasia, kab proźvišča nastupnaha ŭkrainskaha prezydenta ryfmavałasia z proźviščam Łukašenki, bo ŭ nas, maŭlaŭ, tolki dziesiać miljonaŭ harujuć, a ŭkraincaŭ — piaćdziesiat.
Anatol Prasałovič
Kamientary