Deputatka Viciebskaha harsavietu i byłaja liderka «Zubra» Volha Karač pastaviła horad na vušy, spaznała systemu ŭłady i ciapier nia viedaje, što rabić
Volhu Karač u Viciebsku paznajuć na vulicy, u bolnicach i paliklinikach absłuhoŭvajuć z padvojnym starańniem: kali fluarahrafija, dyk chaj buduć dva zdymki, kali leki — samyja lepšyja! Adnojčy na deputacki pryjom navat pryviali chvoraha z prośbaj jaho vylečyć. Volha — samy pryhožy palityk 2002 hodu pavodle žurnalisckaha apytańnia i adzin z samych supiarečlivych palitykaŭ apazycyi.
«NN»: Volha, jak zdaryłasia, što kiraŭnica viciebskaha «Zubra» stała deputatkaj harsavietu?
V.K.: Pieramoha nam była patrebna, kab pavieryć u svaje siły. Trapić u harsaviet było ciažka, amal niemahčyma. Maimi kankurentami byli hałoŭny doktar palikliniki i kiraŭnik žyllova-kamunalnaj słužby, dziadźki hadoŭ pa 50 — u dva razy starejšyja za mianie. Ale my pa try razy abyšli ŭsie kvatery. Harvykankam mianie sustrakaŭ, čakajučy ŭbačyć niejkaha monstra. A kali ja pryjšła ŭ kaściumie i prystojna vyhladała — było adčuvańnie nervovaści, jano zachoŭvajecca i ciapier.
«NN»: Jak ty adčuła siabie ŭ hetaj novaj roli deputatki z aficyjnym statusam paśla doŭhaha apazycyjnaha zmahańnia?
V.K.: Paśla pieramohi ŭ mianie była zaciažnaja trochmiesiačnaja depresija. Ja nia viedała, što rabić. Akazałasia, što my zusim nie hatovyja da pieramohi. Navat nie razhladaŭsia varyjant paśla pieramohi… Paśla vybaraŭ były staršynia harsavietu Ŭładzimier Piełahiejka mianie spyniŭ i kaža: «Słuchaj, Volha, ty «zubr», ty tut staviła horad na vušy, za taboj haniałasia milicyja, chto tolki ni haniaŭsia. Voś vy zmahajeciesia z Łukašenkam, a ci jość u vas niejkaja prahrama vyjścia z kryzysu? Davaj jaje prymiem na ŭzroŭni horadu i realizujem». Ale ŭ nas takoj prahramy na toj momant nie było. Kab pavieryli čynoŭniki, treba pakrokavaja prahrama pa asnoŭnych pytańniach, takich, jak prablemy ŽKH, naprykład kapramont «chruščovak». Ja biespartyjnaja i nikoli nie była ŭ partyjach, ale ja ŭstupiła b siońnia ŭ lubuju partyju, jakaja b mnie pakazała kankretnuju pakrokavuju prahramu.
«NN»: Čamu ciabie navučyŭ harsaviet?
V.K.: U harsaviecie ŭ mianie źmianilisia mierkavańni pra niejkija pytańni. Na mnohija rečy hladziš pa-inšamu, kali bačyš znutry, jak funkcyjanuje hetaja systema. Bačyš, jak šmat prablem, jakija treba vyrašać, ale pry pustym biudžecie ciažka niečaha dasiahnuć. Usio, što moža harsaviet, — heta vyciskać niejkija srodki z pradprymalnikaŭ, ale biudžet pusty, a pradprymalnikam i tak ciažka žyviecca, jany ŭ takoj pravavoj systemie nia mohuć pracavać, tak što ź ich taksama nie navyciskaješ. Vychodzić zamknionaje koła. Žychary nia mohuć upłyvać ni na što, nia viedajuć, kudy iduć ich hrošy za kamunalnyja pasłuhi. Adsiul i pasiŭnaść. Dy što kazać, kali sa skarhami nakont kantraktnaj systemy da nas źviarnulisia tolki try čałavieki z usiaho horadu! Heta pry tym, što pracoŭnaje zakanadaŭstva vielmi dobraje i elementarna možna adnavić na pracy čałavieka, jaki byŭ zvolnieny. Ale ludzi bajacca źviazvacca z uładaj, panuje dumka «ja jak-niebudź adsiadžusia ŭbaku».
«NN»: Jak tabie ŭdajecca pracavać u harsaviecie adnoj suprać aficyjnych deputataŭ?
Poŭny varyjant artykułu hladzicie ŭ hazecie "Naša Niva".
Hutaryła Vieranika Dziadok
Kamientary