2004. Kasia i ružy
Chadziŭ na kancert Kasi. Piać hadoŭ joj zabaraniali vystupać. Boh ty moj, jak jany — prarasiejskija chałui — bajacca biełaruskaha słova, našaj pieśni. Jany nie dazvalajuć nam vystupać pa radyjo i telebačańni, jany publična źnievažajuć našu kulturu i movu. A my? Čakajem, ściaŭšysia da bolu, čakajem, bo vierym u svaju praŭdu. Jaki bieznadziejna doŭhi čas dla čałavieka — piać hadoŭ! Bolš za piać hadoŭ čakaŭ Aleś Razanaŭ vychadu svajho paetyčnaha zbornika «Šlach-360», bolš za piać hadoŭ moj tata čakaŭ svajoj knihi najlepšych apaviadańniaŭ «Dziki hołub» — jany dačakalisia, jany pieramahli. Dačakałasia j Kasia i zrabiła vydatny kancert. Pobač sa mnoju siadzieła maładzieńkaja para zakachanych.
Kali Kasia zaśpiavała «Boža, zabiary majo žyćcio…», dziaŭčynka raspłakałasia. Dziaŭčyna tak raschvalavałasia, što vyjšła z zali. Vo jak! A naprykancy kancertu jana viarnułasia ź vializnym bukietam i padaravała Kasi vilhotnyja ad kastryčnickaha daždžu ciomna-višniovyja ružy.
Ja nie sentymentalny, ale žorstki čałaviek, tamu nia skonču apisańnie kancertu ružami…
Najbolšaje muzyčnaje zadavalnieńnie ja atrymaŭ ad hitary Słavy Korania, a vizualna mianie začaravali hołyja ruki vijalančelistki Juli. Kali niejkamu skulptaru zamaniecca zrabić hipatetyčnuju rekanstrukcyju ruk Venery Miłoskaj, lepšaj madeli za Julu Hłušyckuju jon nia znojdzie.
Napisana 01.11.2004, 14:51.
Poŭny varyjant čytajcie ŭ papiarovaj i pdf-versii hazety "Naša Niva"
Kamientary