Sierabrystyja abłoki i carkva Śviatoha Jurja na ramantyčnym FOTA sa Staŭpieččyny
Hetaj nočču biełarusy mahli nazirać niezvyčajna jarkija sierabrystyja abłoki, jakija śviacili ŭsiu pieršuju pałovu nočy. Heta ŭžo nie pieršaje nazirańnie redkaj pryrodnaj źjavy ŭ hetym hodzie, ale na hety raz jany byli nadzvyčaj jarkimi i naziralisia vysoka nad haryzontam.
Nahadajem, što sierabrystyja abłoki — heta samy vysoki typ abłokaŭ, jakija ŭźnikajuć na vyšyni kala 80 kiłamietraŭ. Dziakujučy hetamu jany bačnyja za sotni i navat tysiačy kiłamietraŭ. U adroźnieńnie ad zvyčajnych abłokaŭ, jakija ŭnačy nie aśviatlajucca Soncam i vyhladajuć ciomnymi, sierabrystyja abłoki znachodziacca tak vysoka, što ich navat nočču aśviatlajuć soniečnyja promni. Dziakujučy hetamu stvarajecca ŭražańnie, što jany byccam śvieciacca sami, pieralivajucca adcieńniami srebra. Sierabrystyja abłoki možna nazirać u ciopły pieryjad hoda, najčaściej jany źjaŭlajucca ŭ červieni i lipieni.
Na fota — carkva Śviatoho Jurja ŭ vioscy Słabodka Staŭbcoŭskaha rajona.

«Spasibo, Lena! Prodołžajtie viesti nabludienije». Aficer, jaki pisaŭ Charysavaj, paśviŭsia ŭ čatach palitemihracyi, a niekatorym dziaŭčatam navat prapanoŭvaŭ abmianiacca niudsami
Kamientary