Łukašenka zajaviŭ, što «siońnia nia ŭsie srodki masavaj infarmacyi pracujuć u intaresach dabrabytu narodu i ŭmacavańnia maładoj suverennaj dziaržavy».
«Nie sakret, što žurnalistyka moža vystupać jak stvaralnym, tak i destruktyŭnym faktaram u pracesie farmavańnia hramadzkaj dumki.
Na žal, siońnia nia ŭsie srodki masavaj infarmacyi pracujuć u intaresach dabrabytu narodu i ŭmacavańnia maładoj suverennaj dziaržavy.Tamu tak važnaja kanstruktyŭnaja pazycyja Sajuzu žurnalistaŭ, jaho aktyŭnaja rola ŭ žyćci krainy», — adznačyŭ u vinšavańni Łukašenka.
Jon padkreśliŭ, što infarmacyjnaja prastora nie pavinna być arenaj raspalvańnia sacyjalnaj i mižnacyjanalnaj varažniečy, tyražavańnia zła i amaralnaści.
«U hetym niespakojnym vielmi važna danosić da ludziej uzvažanuju i dakładnuju infarmacyju, uśviedamlajučy ŭsiu stupień adkaznaści za kožnaje drukavanaje ci efirnaje słova», adznačyŭ Łukašenka.
Kamientary