
U kancy vieraśnia ŭ haražnym kaapieratyvie hamialčanin zastreliŭ kaciania. Koška była biazdomnaj, ale miascovyja kiroŭcy rehularna padkormlivali žyviolinku, paviedamlajuć Mocnyja naviny.
Dva z pałovaj miesiacy tamu Uładzimir znajšoŭ u HSPK-16 kaciania. «Chvoraje, lišajnaje, da ranicy jano b nie dažyło — šmat sabak», - uspaminaje mužčyna. Jon nie kinuŭ pamirać biezabaronnuju žyviołu: na noč zakryvaŭ ŭ haražy, pa ranicach prychodziŭ, karmiŭ, nie raz vaziŭ u lakarniu.
Koška pryžyłasia, i ŭsio ŭ akruzie viedali, čyja jana. Na žal, tak praciahvałasia niadoŭha.
24 vieraśnia 4-miesiačnaje kaciania adpraviłasia na prahułku. «Pryjšoŭ susied pa haražy. Koška pajšła ŭ bok jaho haraža. Praź piać chvilin u mianie za śpinoj rezki chłapok, dziki śmiech susieda i koška vakoł jaho aŭtobusa paŭzie ŭ haraž z prastrelenaj hałavoj! Akramia susieda, u hetym tupiku prosta nikoha nie było», - raspaviadaje Uładzimir.
Košku adrazu ž advieźli ŭ vieterynarnuju kliniku, ale apieracyja nie dapamahła. Žyvioła pamierła.
Uładzimir napisaŭ zajavu ŭ milicyju, adnak šancy, što vinavaty budzie pakarany, nievialikija. «Pistaleta ŭ susieda nie znajšli», - kaža mužčyna.
Kamientary