«Ja zaŭsiody byŭ praŭkrainskim čałaviekam». Biełarus amal 20 hadoŭ pracavaŭ u Maskvie — voś što ź im adbyłosia paśla 2022‑ha
Pavieł — biełarus, ale amal 20 hadoŭ pracavaŭ u Maskvie: z 2003 i da 2022 hoda. Ciapier užo ŭ Minsku, ale ŭsio jašče ŭ štacie rasijskaj kampanii, piša Devby.io.

— Ja pačaŭ pracavać jašče ŭ kancy dzievianostych, pakul vučyŭsia — u maleńkaj kampanii, jakaja zajmałasia afšornaj raspracoŭkaj. Moj pracadaŭca mieŭ niejkaje dačynieńnie da BDUIR — tamu ŭ nas pracavali i vykładčyki, i aśpiranty, i studenty, — kaža Pavieł (imia źmieniena)
— Prahramista ź mianie niejak nie atrymałasia, zatoje ja byŭ dobrym sistemnym administrataram — nie tolki Office na kampjutary ŭstaloŭvaŭ, ale i zajmaŭsia padtrymkaj baz danych i našaj raspracoŭki dla ERP-sistemy, jakuju paźniej kupiła Microsoft. U mianie heta atrymlivałasia lepš, čym u inšych.
Naohuł toj čas byŭ niaprosty ŭ płanie pracy: ludzi, jak ja, jašče nie byli asabliva zapatrabavanyja — u EPAM Systems i inšych bujnych kampanijach vakansii dla takich śpiecyjalistaŭ źjavilisia tolki praź niekalki hadoŭ. Toje, što ŭ mianie była tady praca, — užo ščaście.
«U Minsku ja atrymlivaŭ 350 dalaraŭ — a ŭ Maskvie adrazu prapanavali 1200»
U 2003 hodzie adzin z maich kalehaŭ pajšoŭ z kampanii. Šancaŭ znajści vysokaapłatnuju pracu ŭ Biełarusi pa jaho profili nie było — a jon byŭ prahramistam vysokaha ŭzroŭniu, vioŭ prajekty ŭ roznych krainach, šmat jeździŭ u kamandziroŭki. Tamu jon pajechaŭ u Maskvu — i vielmi chutka znajšoŭ miesca ŭ dobraj kampanii.
U kancy taho ž hoda ŭ ich zvolniŭsia sistemny administratar, i moj były kaleha i siabra paklikaŭ mianie — paznajomicca, pahutaryć. Maskva taho času — «bandycki» horad, dzie čałaviek čałavieku voŭk: nie budzieš pilny — padmanuć. Ale mnie paščaściła sustreć tam vielmi dobrych, prystojnych ludziej.
U Minsku ja tady atrymlivaŭ 350 dalaraŭ — a ŭ Maskvie, z ulikam taho, što daviałosia b zdymać kvateru, mnie adrazu prapanavali 1200, i finansavy dyrektar (jon ža CEO) jašče i chvalavaŭsia, ci dakładna chopić.
Kampanija była nievialikaja — kala 30 čałaviek, i ja byŭ u joj adzinym sistemnym administrataram. U mianie była mahčymaść raźvivacca tak, jak ja sam chacieŭ: ja prymaŭ rašeńni pa «žalezie» i technałohijach, pa ŭkaranieńni roznych prahramnych sistem, a kampanija biez prablem vydzialała na heta hrošy.
Ja prapracavaŭ tam 10 hadoŭ — duša ŭ dušu z kalehami. Potym u niejki momant pajechaŭ u adpačynak, a kali viarnuŭsia, akazałasia, što ŭładalnik biznesu pradaŭ jaho svaim znajomym, bo straciŭ cikavaść. Novy kiraŭnik spytaŭ, čym ja zajmaŭsia raniej, — i prapanavaŭ inšuju pracu.
Heta kampanija była bujniejšaja — tolki IT-adździeł bolš za 100 čałaviek. Tam ja prapracavaŭ jašče 10+ hadoŭ i pracuju ciapier.
«Ja nikoli nie hnaŭsia tolki za hrašyma»
U novaj-staroj kampanii mnie prapanavali pasadu inžyniera pa intehracyi — stvarać sietku filijałaŭ pa ŭsioj krainie. Spačatku ja byŭ adzinym śpiecyjalistam takoha kštałtu, a da lutaha 2022 hoda ŭžo kiravaŭ cełym adździełam.
Ja moh by biazvyjazna siadzieć u Maskvie i zajmacca vyklučna mieniedžmientam — maja prysutnaść u rehijonach nie była abaviazkovaj. Ale mnie nie padabałasia siadzieć na miescy. Ja lublu padarožničać — i maja praca dazvalała heta rabić za košt kampanii (i navat brać z saboj žonku i dzicia nie zabaraniałasia).
Uličvajučy pasadu, ja vybiraŭ cikavyja mnie miescy: Pavołžža, Urał, Bajkał… Było imknieńnie dajechać da Uładzivastoku. Troški nie dajechaŭ — 750 km!
Moj zarobak ros — i narmalna: jon zaŭsiody byŭ krychu vyšej za siaredni pa rynku. Ale, skažam tak, ja nikoli nie hnaŭsia tolki za hrašyma.
Što ž zdaryłasia, što ja viarnuŭsia nazad u Biełaruś? Vajna!
«Z 2014 hoda ŭźnikali słoŭnyja kanflikty z kalehami roznaj stupieni «vatnaści»
Užo z 2014 hoda ŭ mianie ŭźnikali słoŭnyja kanflikty z kalehami — da rukaprykładstva, viadoma, nie dachodziła, ale sutyčki byli žorstkija, bo hetyja ludzi mocna «prasiaknutyja» telebačańniem. A ja zaŭsiody byŭ praŭkrainskim čałaviekam.
U pieršyja dni poŭnamaštabnaj vajny ja pisaŭ siabram i svajakam z Ukrainy, a jany — mnie. Vielmi pieražyvaŭ za ŭsich. Užo ŭ sakaviku staŭ dumać pra pierajezd u Minsk, tym bolš što ŭ baćki ŭ Biełarusi pačalisia prablemy sa zdaroŭjem — usio supała.
Tut ja žyvu z baćkami: pakolki heta pryvatny dom, to i ŭ majoj siamji, i ŭ mamy z tatam jość pa cełym paviersie.
Z pačatkam vajny moj adździeł pasadzili na «benč» — nie zvalniali, ale i nie davali pracy. I ŭ niejki momant ja skazaŭ, što mnie prosta tak siadzieć niecikava, — prapanavaŭ padumać, čym jašče mahu być karysny kampanii. Praca znajšłasia — ciapier ja, pa sutnaści, DevOps.
Maja kampanija dazvalaje pracavać dystancyjna — choć u Krasnajarsku, choć u Minsku. Naša sistema vybudavana tak, što ŭsie hetyja błakiroŭki, pra jakija šmat kažuć, nie pieraškadžajuć mnie pracavać.
De-fakta ŭ bolšaści kampanij u Rasii asnoŭnym sposabam kamunikacyi staŭ Telegram: ad pracoŭnych čataŭ da asabistych pierapisak. Sproby jaho abmiežavać, viadoma, udaryli pa ludziach. U mianie kalehi ŭvieś čas pytajucca: «Jak u vas tam, nie błakirujuć?» — «Nie błakirujuć!»
«Budź u mianie vybar — ja b, viadoma, pajechaŭ dalej na zachad»
I kampaniju, i mianie zadavalniaje, što ja ŭ Minsku. Kali što — samalot abo ciahnik, i ja ŭžo siońnia ci zaŭtra ŭ ofisie ŭ Maskvie.
Žonka rada, što my źjechali ŭ Biełaruś. Jana choć i rasijanka, ale suprać vajny. U jaje taksama šmat siabroŭ i znajomych va Ukrainie, uklučajučy blizkuju siabroŭku — taja ŭ lutym—sakaviku 2022 hoda znachodziłasia pad Kijevam niedaloka ad Bučy.
Vajennaja paviestka čas ad času dahaniaje maju žonku — jana ź nievialikaha pasiołka, dzie mnohija pajšli na vajnu: chtości zahinuŭ, chtości trapiŭ u pałon, i ŭsio heta pastajanna abmiarkoŭvajecca ŭ siamji — a tut žonka choć krychu vydychnuła.
Skažu ščyra: budź u mianie vybar — ja b, viadoma, pajechaŭ dalej na zachad. Što mnie pieraškadžaje — heta toje, što hramadzianam Rasii ciapier vielmi drenna vydajuć šenhienskija vizy. U mianie viza jość, u małodšaha syna — taksama, a voś žoncy nie dajuć.
«Na žal, jość pieraškody: ad uzrostu (47+) da situacyi na rynku»
Tamu, chto papraknie mianie, što ja praciahvaju pracavać na Rasiju, skažu: tak, ale najpierš — na svaju kampaniju.
Kali pačałasia poŭnamaštabnaja vajna, ja byŭ uražany tym, što kazali ludzi, jakija raniej zdavalisia mnie dumajučymi i adekvatnymi. Niekatoryja kalehi mianie sapraŭdy rasčaravali.
Pakul inšaha pracadaŭcy, jaki mianie zadavalniaje, niama, ja caniu toje, što jość: pracuju dystancyjna i ź ludźmi, jakich daŭno viedaju.
Bolšaść vakansij u Rasii ciapier — tam, dzie ja nie chacieŭ by pracavać: abo ŭ dziaržaŭnych kampanijach, abo ŭ źviazanych z «abaronkaj». Taksama nie razhladaju śfieru iGaming.
Ja šukaju pracu — i źmianiŭ by asiarodździe, kali b trapiłasia dobraja prapanova. Ale jość pieraškody: i ŭzrost, i situacyja na rynku. Čas ad času adhukajusia na vakansii, byvajuć sumoŭi — ale ŭsio heta ŭ viałym režymie.
Jość jašče adna prablema: pa dośviedzie ja moh by pretendavać na sieńjora, ale amal na kožnym sumoŭi pytajucca pra dośvied z vobłačnymi technałohijami. Peŭny jość — z rasijskim anałaham Amazon (Jandeks-vobłakam), ale abmiežavany, bo kampanija addavała pieravahu ŭłasnaj infrastruktury.
«Pryvyk kazać praŭdu: z hetymi rečami pracavaŭ ščylna, a hetyja — tolki «kranaŭ»
Ja nie pierabolšvaju svoj dośvied na sumoŭjach — pryvyk kazać praŭdu. U reziume mnohija pišuć usio zapar, a ja adkryta kažu: voś heta viedaju dobra, a heta — tolki krychu.
Razumieju, što heta moža być suprać mianie. Čaściej atrymlivaju jarłyk zanadta vysokakvalifikavany abo ŭvohule nijakaha fidbeku.
Uzrost nie chavaju — i sensu niama, kali ŭ reziume paznačany hod zakančeńnia ŭniviersiteta (1999).
U pieršaj minskaj kampanii ja pastajanna karystaŭsia anhlijskaj, ale za čas pracy ŭ Rasii razmoŭnyja navyki pahoršylisia (techničny pierakład usio jašče biez prablem).
Darečy, adnojčy prachodziŭ sumoŭje ŭ biełaruskaj kampanii. Na pytańnie, čamu chaču źmianić pracu, adkazaŭ: «rehijon taksičny». U adkaz mianie spytali, čamu ja tak liču — navat ździviŭsia, što heta treba tłumačyć. Potym spytali pra padziei 2020 hoda — ja zrazumieŭ, da čaho idzie razmova, i zharnuŭ jaje.
Ciapier čytajuć
Kala Safii ŭ Połacku pastavili pomnik lotčykam Ničyparčyku i Kukanienku. Ale navat nie samalot toj madeli, na jakoj jany zahinuli, a aerapłan stalinskaha času
Kamientary