Vystupajučy na ANT, Urał Łatypaŭ vykazaŭ dumku, što «čytačy «Našaj Nivy» prahałasujuć za Łukašenku, bo tolki Łukašenka moža adstajać dziaržavu». Ja ŭpeŭnieny ŭ advarotnym. Jany vykažucca navat nia suprać asoby Łukašenki, a suprać systemy, jakaja stvarajecca pry źniaćci kanstytucyjnych abmiežavańniaŭ. Ničoha nia vartaja taja systema, što trymajecca na adnym čałavieku. Harantyja niezaležnaści — vola hramadztva, a nie adnaho čałavieka. U redakcyjnaj pošcie za dva apošnija miesiacy nie było nivodnaha lista «za», tolki «suprać».
Arhumenty, čamu ludzi vybirajuć hałasavańnie «suprać» abo bajkot, — u padsumavańni čytackaje pošty.
Vysakamierna raźličvajučy na administracyjny resurs, Urał Łatypaŭ kinuŭ nacyjanalnamu ruchu pierad referendumam navat nia kostačku, a abiacanku na viecier. Raniej tre było dbać, panovie!
Toje, što adbyvajecca ŭ Biełarusi, — heta nie svabodnyja vybary i nie demakratyja. Ale i taki fars praviaraje hramadztva na śpiełaść. Toje hramadztva, jakoje hałasuje ci bajkatuje vybary, i toje, jakoje ličyć halasy. Lubaja falsyfikacyja stanie viadomaj.
Ułady raźličvajuć, što nacyjanał-demakraty nie prahałasujuć za kamunistaŭ, a kamunisty — za nacyjanał-demakrataŭ. Što atrymajucca takija vyniki, kab ludzi źniavierylisia ŭ apazycyi, kab źnikli apazycyjnyja struktury. Łukašenkaŭcy čakajuć hetaha navat bolej za samoha prezydenta. Tady b im udałosia chutčej i biaz ryzyki zamianić Łukašenku, hady jakoha źličany, na vyhadnuju im novuju fihuru, pry jakoj jany zachavali i ŭzmacnili b kantrol nad ekanomikaj.
Ja addam svoj hołas kandydatu-kamunistu nia tolki tamu, što jon u mianie ŭ akruzie adzin supraćstaić «biespartyjnamu».
Vybarčaja i referendumnaja kampanija nie prajšli biez karyści dla nacyjanalnaha ruchu. Jon adkryŭ mahčymaść supracy nacyjanał-demakrataŭ z sacyjalistami i novymi kamunistami ŭ ramkach «Piaciorki+» i nabliziŭsia da pieraasensavańnia svaich maralnych i sacyjalnych ideałaŭ.
Sacyjalistyčny asiarodak sparadziŭ nacyjanalnaje adradžeńnie pačatku XX st., pieršuju «Našu Nivu» i dziaržaŭnaść 1918—1919 h. Paśla levaja ideja źniščyła siabie ŭ saviecki čas, ustaŭšy na słužbu šavinistyčnaj idei Vialikaj Rasiei i jaje hiehiemonii. Biełarusi patrebnyja novyja levyja, uhruntavanyja na ideałach sacyjalnaj spraviadlivaści, roŭnych šancaŭ, prava i tvorčaha nacyjanalnaha budaŭnictva.
Pieratvareńnie ciapierašnich sacyjalistaŭ i kamunistaŭ u novuju levuju siłu, užo nia postimperskuju, a skiravanuju ŭ budučyniu, adkryvaje pierad nacyjanalnym rucham novuju prahramu i perspektyvu.
Andrej Dyńko
Kamientary