Adna z najbolšych pa płoščy krain śvietu Sudan, utvoranaja na miescy byłoj brytanskaj kalonii, dzielicca na Poŭnač i Poŭdzień, pryčym adrazu pavodle niekalkich prymiet — relihijnaj, etničnaj i histaryčnaj.
Poŭnač zaŭsiody była bližejšaj da vialikich centraŭ i šlachoŭ cyvilizacyi. Na Poŭnačy mieściłasia staražytnaja dziaržava Kuš, jakuju hreki nazvali Efijopijaj. Mienavita cary Kušu, jakich nie skaryli navat rymlanie, u svoj čas zachapili Ehipet.
U časy Siaredniaviečča tut isnavała chryścijanskaja dziaržava nubijcaŭ. Araby, jakija i dali krainie siońniašniuju nazvu — Sudan («kraj čornych»), zdoleli zamacavacca na jaje terytoryi tolki ŭ XIV stahodździ — na siem stahodździaŭ paźniej, čym u susiednim Ehipcie. Araby i prynieśli ŭ krainu isłam, jaki puściŭ mocnyja karani na Poŭnačy. Poŭdzień doŭhi čas zastavaŭsia pahanskim i — krynicaj rabskaj siły dla Poŭnačy. Z prychodam brytancaŭ tut pačało pašyracca chryścijanstva.
Nieabchodna zhadać, što historyja Sudanu nie abyšłasia biez udziełu biełarusaŭ: krainu naviedvali piśmieńnik Juzaf Siankoŭski dy pradprymalnik i palityk Raman Skirmunt. A katalickaja misija na čale z vaŭkavyscam Maksimam Rylom spryčyniłasia da ŭźniknieńnia ŭ 1881 hodzie machdzisckaha ruchu. Pad kiraŭnictvam Achmeda Machdzi sudancy raźbili vojska brytanskaha hubernatara Hordana i stvaryli svaju dziaržavu. Na hetuju padzieju adhuknuŭsia Redźjard Kiplinh, jaki nazvaŭ sudancaŭ samymi mužnymi vorahami anhielcaŭ.
Poŭny varyjant artukułu čytajcie ŭ papiarovaj i pdf-versii haety "Naša Niva"
Vacłaŭ Šablinski
Ciapier čytajuć
«Uśviedamlaju, što mahu stać pieršaj biełaruskaj, jakaja naviedaje ŭsie krainy śvietu». Padarožnica ź Minska razmaŭlaje na 8 movach i maryć pražyć 200 hadoŭ
Kamientary