U Biełarusi konnych pomnikaŭ niama. Nie dazvalali raznastajnyja akupanty. Konny pomnik — ušanavańnie mužnych dziaržaŭcaŭ, vajaroŭ. Biełarusam było dazvolena mieć tolki pomniki paetam i biusty satrapaŭ. Niezaležnaść stvaryła popyt na konnyja pomniki, pišuć Źmicier Dziadzienka i Siarhiej Chareŭski. Skulptar Aleś Šaternik skončyŭ pracu nad madellu pomnika Ŭsiasłavu Čaradzieju. Skulptar Siarhiej Bandarenka maje prajekt konnaha pomnika Kalinoŭskamu.
Našyja susiedzi majuć svaje konnyja postaci: u Vilni staić pomnik Hiedyminu, u Kijevie — Bahdanu Chmia¬lnickamu, u Sankt-Pieciarburhu — Piatru I. Z hod tamu zahavaryli pra konny pomnik maršału Žukavu kala Domu aficeraŭ. Ale adnymi razmovami ŭsio i skončyłasia. Ciapier u Miensku jość koń biaź vieršnika: kala Kamaroŭskaha rynku na radaść dziatvie staić skulptura, zroblenaja Ŭładzimieram Žbanavym.
Adzinaja konnaja statuja, jakaja amal stahodździe prastajała ŭ Biełarusi, — pomnik Stanisłavu Aŭhustu Paniatoŭskamu aŭtarstva Torvaldsena. Vyviezieny z Varšavy, jon byŭ ustalavany kala pałacu Paskievičaŭ u Homieli. Na pačatku 1920-ch savieckaja ŭłada viarnuła statuju ŭ Varšavu.
U eŭrapiejskaj tradycyi ad antyčnych časoŭ konnyja skulptury byli symbalami viečnaści: «Ale jany mahli być i miłasernymi, i biaźlitasnymi». Skulptar Siarhiej Bandarenka nazyvaje konny pomnik znakam dziaržaŭnaści: «Niezaležnaja dziaržava pavinna mieć svoj konny pomnik, jak, naprykład, svaju Filarmoniju». U Londanie, zhadvaje jon, na adnoj vulicy na praciahu kilametra stajać čatyry konnyja pomniki.
Sam Bandarenka maje dva skončanyja prajekty — pomniki Žukavu dy Kalinoŭskamu: «Takija supiarečlivyja fihury, jak adzinstva j baraćba supraćlehłaściaŭ. Ale skulptar nie vyrašaje, kamu pavinien stajać pomnik: heta abmiarkoŭvajuć historyki, piśmieńniki, žurnalisty, a skulptar vykonvaje. Koń uzvyšaje hetuju postać».
Biełaruskaje mastactva maje svaju tradycyju skulpturnaj hipiki. Skulptar Michaił Mikiešyn (biełarus z pachodžańnia) pastaviŭ u Kijevie pomnik Bahdanu Chmialnickamu. Źmienšanaja kopija pomnika (bieź ludzkich fihuraŭ na pastamencie) stajała ŭ Viciebsku j była vyviezienaja ŭ evakuacyju tolki ŭ časie Pieršaj suśvietnaj vajny. Dakładnaja ž madel pomnika, dzie siarod fihuraŭ stajać postaci biełaruskich sielanina j šlachciča, i pa siońnia zachoŭ¬vajecca ŭ Nacyjanalnym mastackim muzei.
Mižvajennaja savieckaja Biełaruś svajho konnaha pomnika nie zajmieła, chacia j maryła. Alaksiej Hlebaŭ u 1936—1939 h. stvaryŭ madel konnaha pomnika «Ŭ honar vyzvaleńnia Biełarusi ad biełapalakaŭ». Druhaja skulpturnaja hrupa — u honar savieckich pamiežnikaŭ — była źmiašanaj: adzin pamiežnik piešy, druhi konny.
Poŭny varyjant čytajcie ŭ papiarovaj i pdf-versii hazety "Naša Niva"
Kamientary