Na mahile Michaiła Maryniča źjaviŭsia pomnik. Jon ujaŭlaje saboj niby razhornutuju knihu z čyrvonaha hranitu, na jakoj źmieščana imia i daty žyćcia čałavieka. U toj ža čas abrysy pomnika nahadvajuć i razarvanaje serca.
Michaił Marynič byŭ kiraŭnikom Minska, a paśla — ministram i pasłom. Jon syšoŭ u apazicyju, bo byŭ niazhodny z palitykaj Alaksandra Łukašenki. Urešcie, jaho aryštavali pa nadumanym abvinavačvańni i pasadzili ŭ turmu. Tam ź im zdaryŭsia insult, z nastupstvami jakoha jon zmahaŭsia da kanca žyćcia, ale zastaŭsia viernym ułasnym pryncypam.
Marynič pachavany na Uschodnich mohiłkach Minska.
Ciapier čytajuć
Palitviazień Kim Samusienka paraŭnaŭ śviet na momanty jaho pasadki i vyzvaleńnia: Usio niadrenna dla jeŭrapiejskaj cyvilizacyi, a značyć, i dla biełarusaŭ
Palitviazień Kim Samusienka paraŭnaŭ śviet na momanty jaho pasadki i vyzvaleńnia: Usio niadrenna dla jeŭrapiejskaj cyvilizacyi, a značyć, i dla biełarusaŭ
U dzień pačatku Pieciarburhskaha ekanamičnaha forumu USU nanieśli dziasiatak udaraŭ pa naftavym terminale ŭ porcie horada i bazie Bałtfłota ŭ Kranštacie

Kamientary