Pra Taćcianu Sapač havoryć Taćciana Kozik:
— My doŭhi čas sustrakalisia ŭ Vilni, kali Aleś [muž Aleś Arkuš] tam pracavaŭ. Bavili razam čas. U nas byli ahulnyja biełaruskija spravy. Pryjemnaja asoba. Siarhiej z Taćcianaj pryjazdžali da nas u vieraśni ŭ Połack. Zapisvali intervju sa mnoj dla pieradačy «Historyja adnaho cudu». I Taćciana zadavała takija pytańni, što ź intervju paśla možna było zrazumieć dla siabie, kim ty jość.
Dla nas heta hora. 22 śniežnia ŭ Dubaŭcoŭ narešcie naradziłasia unučka. Dumałasia, što chacia b adna dobraja padzieja na fonie trahičnych apošnich padziej… Jana cudoŭnaja paetka, cudoŭnaja žonka, cudoŭnaja maci.
Kamientary