POŠTA
Patrebnaje adzinstva
Ja zaŭsiody byŭ za stvareńnie, budaŭnictva i h.d. Razbureńnie mnie nikoli nie padabałasia. Jak i raźmiežavańnie. Tamu ščyry dziakuj Vam za artykuł pra Skarynavyja knihi i Internet (a taksama j za inšyja artykuły, ese, dumki ź jakich mnie prydziecca ŭžyvać u hetym liście. Takaja ž padziaka sp. A.Daškieviču). Ale ž... Druhi numar «NN» zapar sp. Z.Bartosik prapanuje ŭzvodzić barykady: «Tolki dla BIEŁ»... Tut užo ja suprać, nia hledziačy na toje, što ja padzialaju pačućcio kryŭdy za ździekvańnie nad movami.
I nia tolki tamu, što žychary Biełarusi (u tym liku i ruskija pa nacyjanalnaści) nijakaha dačynieńnia ni da rasiejskaha, ni da biełaruskaha ŭradu (terminy vyklučna hieahrafičnyja) nia majuć. I nia tolki tamu, što žyvuć tut jašče tatary, habrai, litoŭcy, palaki, ukraincy i h.d. (ich usich — za što?..) I nia tolki tamu, što kali Biełaruś — byłaja kalonija Rasiei (i SSSR), to, jak amal va ŭsich inšych byłych kalonijach, tut nie abyścisia biez aficyjnaha dźviuchmoŭja (u niekatorych z hetych krainaŭ dźviuchmoŭje — «časovaje»). I navat nia tolki tamu, što kaliści isnavaŭ Kafka: praski habraj, jaki pisaŭ na niamieckaj movie — vydatny prykład taho, što mova, kraina i nacyjanalnaść nieabaviazkova pavinny supadać...
A ŭ pieršuju čarhu tamu, što adzinaje, što moža zrabić adrodžanaja nacyjanalnaja biełaruskaja elita — heta «zajmacca spravami Tavarystva Biełaruskaj Movy» (heta ŭ dačynieńni da moŭnaha pytańnia). Tolki stvareńnie Dabra — Dabra, majučaha taki stanoŭčy (dadatny) zarad, što pierad im adstupiać i rassypiacca ŭ pył nieźličonyja prajavy zła, moža abjadnać nia tolki «vostrabramščykaŭ» i «kurhanasłaŭščykaŭ», ale i ŭsich žycharoŭ našaj šmatpakutnaj Krainy. Tamu što dabrabyt usiaho čałaviectva (u tym liku i Biełarusi), mir i biaśpieka dasiažnyja tolki tady, kali tryvała ŭstalujecca adzinstva.
Zaŭvažcie: u pryvatnych abviestkach — słovy Uł.Karatkieviča (dasłaŭ ich, na žal, nia ja): «Ale złość — kiepski daradčyk. Časam jana moža šturchnuć vysakarodnaha ŭ takoje bałota, u jakim siadzić jaho podły vorah». Usio, što «tolki dla BIEŁ» — heta pomsta. Pry pomście ž — abodva baki «ŭ bałocie», roźnica tolki ŭ tym, chto pačaŭ pieršy...
Naprykancy lista — padziaka za Kaladny (i navahodni padarunak): «Žoŭty piasočak» V.Bykava.
Rezvanaŭ Piotar, Miensk
Jak abjadnać Mitrapalitaŭ?
Mnie vielmi pryjemna, što jość u nas ščyryja Biełarusy, jakim nie abyjakavy los našaj Baćkaŭščyny. Što ŭ nas jość našaje biełaruskaje radyjo «Svaboda», što ŭ nas jość hazeta «Naša Niva», jakaja choča viarnuć našuju sapraŭdnuju movu. Mnie było vielmi pryjemna pračytać u «NN» razmovu z ajcom Piatrom Huščam, adnym ź pieršych arhanizataraŭ Biełaruskaj Aŭtakiefalnaj Pravasłaŭnaj Carkvy ŭ Biełarusi. Ale ž akazvajecca, što ja mocna pamylaŭsia, i, na žal, hetyja ščyryja biełarusy kuplajucca i pradajucca. Rasčaravańnie pryjšło paśla taho lista, jaki nadrukavała vašaja hazeta suprać B.A.P.C.
Ja vielmi dobra viedaju ajca Piatra, heta ščyry Biełarus, jaki choča bačyć volnuju i niezaležnuju Baćkaŭščynu.
Ajciec Piotar nieadnarazova źviartaŭsia da našych mitrapalitaŭ za miažoj — Iziasłava i Mikałaja, kab jany abjadnalisia ŭ adzin Ekzarchat i pačali budavać carkvu ŭ Biełarusi. Vy ž pavinny viedać, što ŭ Amerycy jość try pieršahierarchi i dva mitrapality, jakija nia mohuć znajści parazumieńnie miž saboju.
Možna pisać mnoha pra ciažkaści našaje niezaležnaje carkvy. Ale ž Vam było b karysna heta pačuć ź pieršych vusnaŭ ajca Piatra, jon Vam mnohaje moža raskazać pra nieabchodnaść Biełaruskaje carkvy.
Mnie było b pryjemna, kali b Vy praz svoj aŭtarytet zanialisia abjadnańniem hetych Mitrapalitaŭ, jany ž užo ŭ hadach starych.
Z pavahaj
siamja Žukoŭskich, Słonim
Chartyja-97
Vielmi dobra, što źjaviŭsia taki dakument, jak «Chartyja-97». Staŭlu i svoj podpis pad im. Peŭna, siońniašniaja ŭłada nie čakała na fonie ŭžo zvykłych mitynhaŭ i pikietaŭ takoha razumnaha kroku. Dumaju, hety dakument źjaŭlajecca sumleńniem biełarusa, nie pastavić podpis pad im — heta zdradzić svajoj Radzimie.
Uładzimier Žaŭniak, Mar'ina HorkaBiełaruskaja litaratura i zamiežža
biełaruskaja litaratura i zamiežža
Što viedajuć pra Biełaruś eŭrapiejcy?
Ja maju adnu znajomuju za miažoju. Jana — belhijka, hramadzianka nievialikaj krainy, spakojnaje nasielnictva jakoj padzialajecca na flamancaŭ i vałoncaŭ. Heta kraj, što doŭha byŭ u pałonie susiednich dziaržavaŭ i tolki niadaŭna zdabyŭ niezaležnaść. Maja znajomaja — čałaviek, u žyćci jakoha litaratura, teatar, mastactva zajmajuć nie apošniaje miesca. Pačuŭšy ad mianie imiony troch klasykaŭ: Jakuba Kołasa, Janki Kupały i Maksima Bahdanoviča, jana z impetam pačała pošuki. Spačatku zazirnuła ŭ zvyčajnuju kniharniu, dzie, jak i raźličvała, knih biełaruskich aŭtaraŭ u prodažy nie akazałasia. Zatym jana ŭspomniła pra isnavańnie biełaruskaha pasolstva i vyrašyła atrymać tam padrabiaznuju infarmacyju. Źviazałasia z pradstaŭnikami biełaruskaj nacyi, adnak, žyvučy ŭ Bruseli, jany razmaŭlajuć vyklučna pa-anhielsku, navat ataše pa kultury. Upartaja belhijka parazmaŭlała z hałoŭnym (konsułam). Jon vałodaŭ francuskaj movaj i byŭ vielmi vietlivym, adnak nijakich kankretnych źviestak joj dać nia zmoh. Konsuł zapeŭniŭ, što heta, niesumnienna, vybitnyja piśmieńniki, ale jon zasumniavaŭsia ŭ najaŭnaści pierakładaŭ ich cudoŭnych tvoraŭ na meladyčnuju movu francuzaŭ. Ź jahonaje parady jana źviarnułasia ŭ biblijateku, ale biespaśpiachova, potym — u «Suśvietnuju biblijateku», jakaja maje specyjalizavany adździeł słavianskich aŭtaraŭ, ale j heta nie pryniesła nijakaha plonu. Zastajecca tolki adno miesca, kudy belhijka nie źviartałasia — Karaleŭskaja biblijateka. Adnak časy jaje pracy sioleta ŭžo niedasiahalnyja. A ci zastaniecca achvota?!
Volha Kołas, Miensk
Kamientary