Palemika vakoł movy viaščańnia «Niamieckaje chvali» źbiłasia na emacyjny ton. Heta kantrastuje z abyjakavaściu ŭładnych mienskich strukturaŭ. Sapraŭdy, jany pieražyli «101,2», «Bałtyjskija chvali» dy «Racyju» — paŭnavartasnyja radyjnyja prajekty, u jakich brali ŭdzieł dziasiatki najbolš prafesijnych biełaruskich žurnalistaŭ. A ŭžo ž paŭhadzinnyja «biełaruskija» ŭstaŭki ŭ eter niamieckaje radyjostancyi ŭ Miensku možna j nie zaŭvažyć. Pahatoŭ što rejtynh samoje «Niamieckaje chvali» ŭ Biełarusi nastolki mały, što nie traplaje navat u zazor statystyčnych pamyłak.
A voś biełaruskija niezaležniki nie chavajuć rasčaravańnia. Čakałasia, što Eŭraźviaz paspryjaje ŭ stvareńni dziejsnaha infarmacyjnaha kanału dla Biełarusi. Miž tym rašeńnie pra «Niamieckuju chvalu» adno spravakavała raskoł demakratyčnaje apazycyi.
Burapiena kamentaroŭ adnosna prajektu «Deut-sche Welle» dla Biełaru-si vyjaviła, što niezalež-naje hramadztva zastajecca padzielenym u moŭnym pytańni, i hety padzieł hłyboki.
TBM, lidery BNF, Zhurtavańnie biełarusaŭ śvietu rezka krytyčna adreahavali na toje, što pad vyhladam prajektu dla demakratyi za eŭraźviazaŭskija hrošy ŭ našym etery budzie pašyracca rasiejskaja mova.
Uśviadomiŭšy, nakolki balučaje dla biełarusaŭ hetaje pytańnie, niemcy pačali niaŭkludna apraŭdvacca. Hans-Hieorh Vik spasłaŭsia na finansavyja prablemy. A kiraŭnica rasiejskaje redakcyi «Niamieckaj chvali» spadarynia Rabitc skazała ŭ interviju BiełaPAN: «Paraŭnańnie «biełaruskaja mova — dobra, rasiejskaja mova — kiepska» — durnoje», choć nichto ź jaje apanentaŭ tak pytańnia nia staviŭ.
Biełaruskija patryjoty nie paraŭnoŭvali movy, a źviartali ŭvahu na toje, što vybar rasiejskaj movy radyjotranślacyi spryjaje toj kulturnaj palitycy j toj idealohii, što nasadžaje ŭ nas Łukašenka, i sieje raskoł u niezaležnym hramadztvie. Spn.Rabitc u interviju BiełaPAN paraŭnała biełaruskuju sytuacyju z sytuacyjaj u Siaredniaj Azii, dzie pieradačy «Niamieckaj chvali» pa-rasiejsku ceniać. Mahčyma, heta i tak. Ale nidzie ŭ tych krainach moŭnaje pytańnie nia maje toj vastryni, jak u Biełarusi.
Druhaja častka apazycyi vitała inicyjatyvu niamieckich dyplamataŭ. «My i tak znajem, čto bolšinstvo biełorusov dumajet po-russki», — biezapelacyjna śćviardžaje «Biełorusskaja diełovaja hazieta». Nu čym nie Łukašenka? Tamsama robicca j vysnova: darma, maŭlaŭ, apraŭdvajecca Vik, było b pierad kim… U toj ža čas «BDH» pryznaje: «Hučańnie «Niamieckaj chvali» na movie tytulnaj nacyi spryjała b adradžeńniu biełaruskaje samaśviadomaści».
U jornickim tonie adkamentavała zmahańnie biełarusaŭ za movu «Biełorusskaja hazieta». A BiełaPAN vyciahnuła ź niabytu idealahična afarbavany termin «nacyjanalna aryjentavanyja» dziejačy.
Charakterna, što kandydaty ŭ prezydenty A.Milinkievič, S.Kalakin, A.Kazulin i U.Kołas nijak nie adreahavali na palemiku. Svaju pazycyju sfarmulavaŭ tolki Anatol Labiedźka, jaki strymana skrytykavaŭ rašeńnie Niamieččyny i Eŭrakamisii, padkreśliŭšy, što biełaruskaje viaščańnie było b bolš słušnym: «Ale kali my nia možam paŭpłyvać na raźvićcio padziejaŭ, to na rasiejskaj movie – heta lepš, čym ničoha». Stanisłaŭ Šuškievič vykazaŭsia razčej: «Treba, kab jany viaščali pa-biełarusku. Inakš heta budzie dapamoha tym, chto rujnuje Biełaruś. Rasiejskamoŭnyja prajekty paspryjać jadnańniu nacyi nia mohuć».
Dźvie častki biełaruskaje apazycyi — što vada z alejem. Supiarečnaści siarod praciŭnikaŭ siońniašniaha mienskaha režymu kudy hłybiejšyja i starejšyja, čym prablema «adzinaha» kandydata.
Čaho čakała biełaruskaja apazycyja ad novych radyjostancyj, jakija viaščali b na Biełaruś? Pa-pieršaje, aperatyŭnaha infarmavańnia pra padziei ŭ Biełarusi štodzień. Pa-druhoje, analizu ŭnutrypalityčnaje sytuacyi. Pa-treciaje, infarmavańnia pra eŭrapiejskija normy prava j palityčnaje etyki ŭ paraŭnańni ich ź biełaruskaj sytuacyjaj. A dalej — aśviety słuchačoŭ u tych sferach, što niedastupny ŭ biełaruskich aficyjnych ŚMI, papularyzacyi niedziaržaŭnaj žyvoj biełaruskaj kultury. Heta byli b investycyi ŭ intelektualny patencyjał biełaruskaje nacyi. Vyhladaje, raźlik byŭ marny. Suma, jakuju vydatkavaŭ Eŭraźviaz na hetaje viaščańnie — 138 tysiač eŭra na hod, — mizernaja. Pieradusim hetyja hrošy pojduć na techničnaje zabieśpiačeńnie viaščańnia, kanały suviazi j padatki.
15 chvilinaŭ na naviny z Eŭropy i jašče 15 na infarmacyju ź Biełarusi? Dziakuj i na hetym. Pytańnie pra paŭnavartasny, niezaležny ad Łukašenki radyjokanał zastajecca nadzionnym. U hetaj spravie bolš abnadziejvaje rašeńnie ŭradu Polščy pra vydatkavańnie 290 tys. dalaraŭ na stvareńnie biełaruskamoŭnaje radyjostancyi dla viaščańnia na našu krainu.
Pytańnie ž movy dla radyjo prahmatyčnaje nia z hledzišča braku hrošaj (čamu ž heta pa-rasiejsku tańniej?), a z pryčyny elementarnaje paznavalnaści ŭ etery. Kali patencyjny słuchač u mory rasiejskamoŭnych hałasoŭ vyłuščyć huki rodnaje movy, to heta niejmavierna spraščaje jamu zadaču pošuku svajoj chvali. I heta budzie dakładna toje, što jon chacieŭ by pačuć. Pakul ža čałaviek pierad prymačom budzie raźbiracca, chto jamu tam raskazvaje pa-rasiejsku pra žyćcio Eŭropy, moža, u Biełarusi adbudziecca samaje hałoŭnaje.
∎
Zaklikaju da bajkotu «Niamieckaj chvali»
Eŭrapiejskaja kamisija pryniała rašeńnie pra viaščańnie radyjostancyi «Niamieckaja chvala» na Biełaruś — vyklučna na rasiejskaj movie. Taki padychod źjaŭlajecca vynikam poŭnaha nierazumieńnia pracesaŭ, jakija adbyvajucca ŭ Biełarusi, źviazanych z adradžeńniem biełaruskaj demakratyčnaj nacyi. Uśled za aficyjnaj prapahandaj łukašenkaŭskaha režymu eŭrapiejskija biurakraty sprabujuć nasadzić u hramadzkuju śviadomaść dumku pra biesperspektyŭnaść i faktyčna nieisnavańnie popytu na biełaruskuju movu siarod hramadzian Biełarusi. Nie byli ŭziaty pad uvahu ni vopyt paśpiachovych biełaruskamoŭnych medyjnych prajektaŭ (takich, jak hazeta «Svaboda» i radyjo «101,2»), źniščanych uładami, ni vyniki pierapisu nasielnictva 1999 h., zhodna ź jakimi bolš jak try čverci hramadzian krainy pryznajuć biełaruskuju movu rodnaj.
Jašče bolš absurdnym vyhladaje rašeńnie pra viaščańnie na Biełaruś rasiejskaj redakcyjaj «Niamieckaj chvali» — ludźmi, dla jakich Biełaruś źjaŭlajecca ŭsiaho tolki pabočnym zaniatkam i ad jakich nielha čakać hłybokaha viedańnia i razumieńnia pracesaŭ, što adbyvajucca ŭ Biełarusi.
Adradžeńnie nacyjanalnaj samaśviadomaści — nieabchodnaja ŭmova demakratyzacyi luboj nacyi. Nierazumieńnie hetaha faktu viadzie tolki da ŭmacavańnia tendencyj, jakija spryjajuć utryvaleńniu dyktatury ŭ Biełarusi. Kryŭdna, što eŭrapiejskija biurakraty, jakija tak kłapociacca pra zachavańnie aŭtentyčnych nacyjanalnych kultur na terytoryi ES, całkam padtrymali palityku źniščeńnia biełaruskaj movy i kultury.
Ja nie vystupaju za vydaleńnie rasiejskaj movy ź biełaruskaj medyjnaj prastory. Ja pratestuju tolki suprać palityki vydaleńnia movy biełaruskaj. Biełarusy i biełaruskamoŭnyja hramadzianie majuć słuchać naviny i na svajoj movie! Aficyjny Miensk štodnia topča hetaje prava, praktyčna źniščyŭšy biełaruskaje słova na dziaržaŭnym TB. Siońnia da hetaj palityki dałučyŭsia i ES. Inakš jak haniebnym takoje rašeńnie acharaktaryzavać nielha.
Zaklikaju biełaruskich palitykaŭ, žurnalistaŭ, analitykaŭ i hramadzkich dziejačoŭ, jakim nieabyjakavy los rodnaha słova, da bajkotu tak zvanaha «biełaruskaha viaščańnia» «Niamieckaj chvali» da źmianieńnia jaho moŭnaj palityki.
Vital Silicki, doktar palitalohii
Dałučajemsia da zakliku Vitala Silickaha:
Uładzimier Arłoŭ, piśmieńnik; Valer Bułhakaŭ, kandydat filazofii, redaktar časopisu «ARCHE»; Anatol Hryckievič, doktar histaryčnych navuk; Andrej Dyńko, redaktar hazety «Naša Niva»; Aleś Maračkin, staršynia Zhurtavańnia biełarusaŭ śvietu «Baćkaŭščyna».
List adkryty da padpisańnia. Śpis padpisantaŭ budzie nadrukavany.
∎
Aleś Razanaŭ: «Forma piarečyć źmiestu»
Paet Aleś Razanaŭ, laŭreat premii Hierdera, pra sytuacyju ź «Niamieckaj chvalaj».
Na laŭreackich uračystaściach u Vienie pasoł adnaje krainy skazaŭ mnie: «Nam niezrazumieła, čamu supracoŭniki biełaruskaha pasolstva razmaŭlajuć pamiž saboju nie na biełaruskaj movie. Niaŭžo jany sami nie razumiejuć, što heta nia robić im honaru?»
Toje samaje zaraz ja moh by skazać i pra pačutuju navinu. Viadoma, toj, chto budzie słuchać biełaruskuju prahramu «Niamieckaj chvali», zrazumieje jaje i tak, ale zaŭsiody pry hetym budzie ŭźnikać i zastavacca nia vytłumačanym pytańnie, čamu jana hučyć nie pa-biełarusku.
Forma biarecca piarečyć źmiestu, a samy asnoŭny źmiest prahramy byŭ by jakraz u tym, što jana hučyć adpaviedna z abjaŭlenaj nazvaj.
Dy i ŭ Eŭrapiejski Źviaz novyja krainy ŭvachodziać nie dla taho, kab rastvarycca ŭ novaj-staroj zatocy, a z peŭnaju metametaj — kab vidavočniej i paŭniej vyjaŭlać i, vyjaŭlajučy, spaścihać toje, što robić ich imi.
U časie majoj «niamieckaj vandroŭki» mnie nieadnarazova davodziłasia čuć, i presa pra heta pisała, što ja tam ździajśniaju peŭnuju misiju. Im vidniej. Ale mnie vielmi chaciełasia b, kab słynnaja «Niamieckaja chvala» svajoju novaj prahramaj taksama pačała ździajśniać peŭnuju i takuju ciapier istotnuju dla Biełarusi misiju. Prosta infarmacyi ŭžo zamała.
Usiudy, i ŭ Hanovery, i ŭ Berlinie, ja sustrakaŭsia z maładymi biełarusami, vypusknikami ajčynnych, a ŭ niekatorych vypadkach jašče i niamieckich VNU — jany dobra vałodajuć i niamieckaj movaj, i svajoj i achvotna dałučylisia b da hetaj dzialanki dziejnaści.
Dy i ŭ samoj redakcyi «Niamieckaj chvali» jość i biełaruskaja «prysutnaść»: z vypusknicaj linhvistyčnaha ŭniversytetu, što pamiataje jašče lekcyi Piatra Vasiučenki, ja mieŭ havorku na adnoj mižnarodnaj paetakanferencyi ŭ Bonie. Damovilisia na vystupleńnie. Lepš za ŭsio, kali jano nia budzie mieć patreby ŭ samapierakładzie, a prahučyć, jak hučać na «Niamieckaj chvali» inšyja hałasy, — u aryhinale.
Kamientary