Kastryčnik u Minsku: hałasy śviedkaŭ. Piša historyk Nina Stužynskaja.

Dla nas, jakija pražyli žyćcio, napoŭnienaje histaryčnymi kazkami pra dobraha dziadulu Lenina i Vialiki Kastryčnik, jakija i siońnia nie ŭ stanie namacać aryjenciry ŭ budučyniu z pryčyny ŭkarenienaści ŭ śviadomaści hetych mifaŭ, naturalnaje žadańnie dakapacca praŭdy. Saskrabci retuš z «dasiahnieńniaŭ» histaryčnaj navuki, jakaja pieratvaryła tyja piakielnyja trahičnyja dni ŭ zastyłuju miortvuju schiemu, niaprosta. Na heta, pa-pieršaje niama palityčnaj voli: dla ŭłady Biełarusi Kastryčnik pa-raniejšamu zastajecca adnoj z asnoŭ histaryčnaj lehitymnaści. Pa-druhoje, nie adno pakaleńnie, zabubniŭšy pieralik padziej hetaha «vialikaha» dnia, straciła nadzieju i cikavaść dakapacca praŭdy.
Biaźludnaja (tvorcy revalucyi amal usie byli źniščany ŭ 1930-ja), załakiravanaja partyjnymi ideołahami niepraŭdzivaja historyja revalucyi pacichu straciła aŭtarytet i hodnaść.
Revalucyjny siužet — ci to ŭ fundamientalnaj akademičnaj pracy, ci to ŭ padručniku — vyhladaŭ tradycyjna i prymityŭna. Pa adzin bok umoŭnych barykad pad čyrvonym ściaham — balšaviki, partyja lenincaŭ, za jakoj ŭ adnym pamknieńni masy, z druhoha — vartaja žalu «kučka» — usich pakrysie: mienšaviki, esery, bundaŭcy, nacyjanalisty.
Z kim balšaviki tak biaźlitasna zmahalisia i nad kim atrymali «vialikuju» pieramohu? Vychodzić, što antybalšavickaja alternatyva, druhaja, biełaruskaja, nacyjanalnaja, svaja historyja Kastryčnika zastałasia niedzie ŭ histaryčnym cieni. Susiedzi — ukraincy — pad supravadžeńnie «leninapada»adznačajuć Vialikuju ŭkrainskuju revalucyju, stvarajuć novaje histaryčnaje pałatno i novy sens minułaha z punktu hledžańnia novaj rečaisnaści. A my majem hory małakarysnaj litaratury, a cikavymi zastajucca tolki «zamaloŭki» pieršaprachodcaŭ, jakija, nie spaznaŭšy presu savieckaj cenzury, pakinuli cikavyja śviedčańni.
Ciapier mała chto pavieryć, što Kastryčnik — «viaršynia histaryčnaha pracesu», chutčej moža pahadzicca z žartam, što «revalucyja — tradycyjnaja ruskaja hulnia». Dyk chto i jak «zhulaŭ» u Minsku ŭ kastryčniku — listapadzie, 100 hod tamu? Kali ŭ 1922-m pačaŭ pracavać Instytut historyi partyi (Histpart), adrazu skłali śpisy «aktyŭnych udzielnikaŭ i kiraŭnikoŭ Kastryčnickim pieravarotam na Zachodnim froncie». (Prykładna da 10-ha jubileja revalucyi, padzieja ŭ krynicach, dakumientach, ŚMI nazyvałasia pieravarotam). Pakazalna, što ŭ pieraliku imionaŭ niama biełarusaŭ, niehledziačy na ŭsie namahańni, kab ich znajści.
U piersanalnych śpisach stvoranych balšavikami arhanizacyjaŭ — adny i tyja ž ludzi. Śpis №1 «siabry Paŭnočna-Zachodniaha abłasnoha kamitetu RSDRP»: Miaśnikoŭ, Łandar, Knoryn, Famin, Alibiehaŭ…
Śpis №2 «Siabry balšavickaj frakcyi Minskaha savieta (šmatpartyjnaha, darečy): Miaśnikoŭ, Łandar, Knoryn, Frejman, Alibiehaŭ… Śpis №3 «siabry vajenna-revalucyjnaha kamitetu»: ): Miaśnikoŭ, Łandar, Knoryn, Frejman… Śpis №4 składu redakcyi haziety «Źviezda»: Miaśnikoŭ, Frunzie (chutka jaho źmienić Knoryn), Famin… Jak bačym, hałoŭnych «hulcoŭ» nie tak i šmat. Pieršy ź ich jaŭny vierchavod, frantavy «dyktatar» z praparščykaŭ.
Usie jany vypadkova, chvalaju Pieršaj suśvietnaj vajny byli zakinuty ŭ Biełaruś. Marhinały, adarvanyja ad svajoj nacyjanalnaj hleby, ludzi biez karanioŭ, jany znajšli miesca dla ažyćciaŭleńnia svaich uładnych ambicyj.
Tearetyčna Biełaruś mała padychodziła dla balšavickich ekśpierymientaŭ. Heta adrazu zaŭvažyŭ Vilhielm Knoryn, havoračy, što «narod nie toj»: «Biełaruś — kraj absalutna pazbaŭleny bujnoj pramysłovaści, kłasičnaj drobnaburžuaznaj samatužnaj vytvorčaści… Sialanstva zabitaje bolš, čym dzie b to ni było. Kraj z nadzvyčaj zabłytanymi nacyjanalnymi adnosinami. Pamiž horadam i vioskaj hłuchaja ściana nieparazumieńnia. Vioska žyvie svaim asobnym žyćciom… Lutaŭskaja revalucyja zaśpieła Biełaruś zusim niepadrychtavanaj…»
Hałoŭnaja haspadynia taha času na biełaruskich terytoryjach — vajna, trahičnyja nastupstvy jakoj apantany balšavik byccam nie zaŭvažyŭ, chacia dziakujučy mienavita vajnie, chaosu i zaniapadu, jakija jaje supravadžali, «ździčełaści» abšynielavanych sialan u akopach, takija, jak jon, pieramahli.
Na froncie panavali nastroi niepaźbiežnaj katastrofy. Sakretnyja telehramy śviedčać pra poŭnaje razbureńnie armii i ab jaje vidavočnaj kryminalizacyi. Niejkaja «Varšaŭskaja hrupa» kryminalnikaŭ rabavała charčovyja składy i vyrazała žycharoŭ Minska i pryharada. «U stałovuju 16 epidemičnaha atrada kinuta bomba (svaimi), zabity fielčar, paranieny ŭrač, try siastry miłasernaści, adna kantužana. 31 pałka sałdat Sałtykoŭ zabiŭ rotnaha kamndzira, a sałdat Strałkoŭ praśledavaŭ kamandzira z karabinam…Da ŭłady adnosiny naściarožanyja, niedavierlivyja, časta varožyja. Aficery abyjakavyja i biazvolnyja, častka — demahohi». Kamandujučy Ch armijaj Zachodniaha frontu (centr Maładziečna) hienierał Kisialeŭski ŭ liście ad 14 červienia hałoŭnakamandujučamu Zachodnim frontam hienierału A. Dzianikinu pisaŭ: «Ja abaviazany Vam skazać: armija ciažka chvoraja, kab vykanać svoj abaviazak…». Kałasalnaja kolkaść achviar, kiepskaje zabiaśpiačeńnie zbrojaj, niaŭdačy na froncie surjozna adbilisia na maralnym stanie armii.
Vinavatymi ŭ padzieńni noravaŭ paličyli nie tolki balšavikoŭ ź ich hazietami, ale i žančyn z «surahatnych», na dumku A. Dzianikina, vajskovych častak. Kamisar Časovaha ŭrada na Zachodnim froncie P. Bałujeŭ 23 kastryčnika isteryčna patrabavaŭ ad Staŭki hałoŭnakamandujučaha prybrać z fronta žanočy bataljon, jaki dysłakavaŭsia kala Smarhoni, «aproč škody hety bataljon ničoha zrabić nie moža…U sučasny momant razbureńnie armii takoje, što maleńkaja škoda niebiaśpiečnaja. Patrabuju vyvieści žanočy bataljon z fronta».
Hienierał Brusiłaŭ ŭ zvarocie ad 8 lipienia 1917 h. da hłaŭkomaŭ frantoŭ vykazaŭ dumku ab nieabchodnaści stvareńnia častak dobraachvotnikaŭ z pryčyny pahrozy hramadzianskaj vajny: «Balšavizm zrabiŭ svaju spravu i armija, u značnaj stupieni atručanaja hetaj prapahandaj, nie tolki nie abaronić svabodu, ale zastajučysia statkam biez pastucha, zahubić jaje». Bajavy hienierał dobra razumieŭ, što « z apošnim strełam na froncie ŭsio, što ciapier udajecca trymać u akopach, ryniecca ŭ tył i prytym sa zbrojaj u rukach».
Minsk byŭ na šlachu hetaj ardy. «Hetaja šmattysiačnaja sialanskaja masa ŭ sałdackich šynialach, - śviedčyŭ V. Knoryn, - była ta samaja siła, što ažyćciaviła kastryčnicki pieravarot u Minsku i na Zachodnim froncie».
Balšaviki rychtavali vajenny pieravarot i nakont revalucyjnaści minskaha hiehiemonu iluzij nie mieli. « 25 kastryčnika bolšaść rabočaj siekcyi Minskaha savieta, -śćviardžaŭ Knoryn, - składvałasia z bundaŭcaŭ i mienšavikoŭ…rabočaja arhanizacyja — Minskaje centralnaje biuro prafiesijanalnych sajuzaŭ — było pad kiraŭnictvam bundaŭcaŭ I. Pierela, A. Vajnštejna, E. Frumkinaj». I jašče adno aŭtarytetnaje śviedčańnie: «Mocnych suviaziej z rabočymi niama, - zajaviŭ na VI źjeździe RSDRP (b) usiudyisny Miaśnikoŭ. — Z pryčyny blizkaści frontu naša arhanizacyja pa sutnaści vajennaja». «…balšavickija kiraŭniki Kastryčnickaj revalucyi byli čužymi ŭ našym krai…» — pierabaroŭ strach i pramoviŭ viadomy revalucyjanier S. Ahurski. Vosieńskije padziei 1917 h. nacyjanał-kamunist A. Čarviakoŭ da taho, jak «pierakanaŭsia» ŭ vieličy Kastryčnika, nazvaŭ padziei «sałdackaj» revalucyjaj. Potym, praŭda, pieradumaŭ, što adnak nie ŭratavała jaho žyćcio.
Takim čynam minskija praletary zastalisia ŭ baku ad pieravarota. U hierojaŭ rievolucyi jany pieratvoracca značna paźniej, kali historyki-prafiesijanały pačnuć padhaniać padziei pad zadadzienuju schiemu.
«…banda ŭzbrojenych ludziej» (hienierał Brusiłaŭ) ci «masa ŭ šerych šynielach» (balšavik Knoryn) zabiaśpiečyła zachop ułady balšavikam. Spačatku «tvorcy Kastryčnika» i nie chavali, što mieli padtrymku tolki na froncie: «25 kastryčnika jon (balšavizm — aŭt.) byŭ čužym dla šyrokich mas…», pisaŭ V. Knoryn ŭ artykule dla zbornika «Biełaruś» (1924.) Praź niekalki hadoŭ jon ža napiša ab usieahulnaj padtrymcy partyi balšavikoŭ rabočymi i sialanami, ab isnavańni padrychtavanaha płana ŭzbrojenaha vystupu i raśpisanych rolach: chto na tielehraf i poštu, a chto ŭ kazarmy…
Šmat chto sa śviedkaŭ śćviardžaŭ, što bolšaść minčukoŭ nie zaŭvažyła pieravarotu, hazietu «Burieviestnik», dzie była nadrukava navina z abviaščeńniem savieckaj ułady, mała chto pračytaŭ.
Palityčnaje žyćcie ŭ Minsku i na froncie było vielmi strakatym viesnoju 1917-ha. Na ruinach impieryi kožnaja z partyj budavała svaje płany prychodu da ŭłady. Paralelna i suplotam, kaalicyjna i apazicyjna suisnavali ŭ horadzie šmatlikija palityčnyja płyni. Kastryčnik — čas pasiedžańniaŭ i źjezdaŭ: frantavych, sialanskich, partyjnych. Armija patrabavała chleba, vopratki, adpačynku i jašče — Ustanoŭčaha schodu.
Litaralna napiaredadni pieravarotu skončyŭ pracu źjezd biełarusaŭ-voinaŭ Zachodniaha frontu, jon pryniaŭ rezalucyju, jakuju źmiaściła hazieta «Front» ab «nieabchodnaści ŭtvareńnia asobnaj biełaruskaj armii i aŭtanomii Biełarusi ŭ miežach fiederatyŭnaj respubliki».
Na źjeździe byŭ zaćvieržany śpis kandydataŭ, vyłučanych Biełaruskaj Hramadoju va Ustanoŭčy sojm, bolšaść jakoha skłali viadomyja biełaruskija palityki — P. Badunova, S. Rak-Michajłoŭski,I. Kraskoŭski, A. Prušynski (Aleś Harun), A. Čarviakoŭ, Ja. Dyła. 22 kastryčnika pačała pieršuju siesiju Časovaja Centralnaja Vajskovaja Biełaruskaja Rada, u skład jakoj uvajšli ludzi, jakija pasprabujuć pazmahacca za ŭładu ŭ paślakastryčnickaj sumnaj budučyni: kapitan Jaruševič, jafriejtar Šyła, uncier-aficer Mamońka, st. uncier-aficer Rak-Michajłoŭski, padpraparščyk Dvarčanin, vajennyja čynoŭniki Zacharka i Alaksiuk i inš. Druhim u śpisie paznačany kapitan Adamovič, pradstaŭnik 372-j Minskaj družyny, jakaja ličyłasia absalutna «čyrvonaj», aporaju balšavickaj častki Minskaha savieta. U 1917 h. Viačka Adamovič stanie kiraŭnikom hurtka biełarusaznaŭstva ŭ Minskaj sieminaryi, a praz dva hady prahrymić jak ataman Dziarhač, kiraŭnik «Zialonaha Duba», kali palityčnyja srodki baraćby buduć vyčarpanyja i zastanucca tolki bajavyja.
24 kastryčnika vyrašaŭ nieadkładnyja zadačy źjezd savietaŭ sialanskich deputataŭ Zachodniaha frontu. Dielehaty vykazalisia za ŭtvareńnie sialanskaj bolšaści va Ustanoŭčym sojmie, pakolki kraina ŭ bolšaści svajoj sialanskaja.
Na nastupny dzień, atrymaŭšy ašałamlalnyja viestki ab pieravarocie, pryniaŭ rezalucyju; «Źjezd sialanskich deputataŭ z horyčču pačuŭ ab tym, što adna častka demakratyi znoŭ pasprabavała zachapić u svaje ruki siłaju ŭładu napiaredadni samoha sklikańnia Ustanoŭčaha schodu».
Treba patłumačyć, što pieršyja čutki ab majučaj adbycca źmienie ŭłady prajšli jaščie 20 kastryčnika, ale sami balšaviki chutka dezavujavali ich. Pakazalna, što sialanski zvarot — heta apošni dakumient, dzie balšaviki zhadvajucca jak demakraty.
Šmatlikija palityčnyja partyi rašuča asudzili pieravarot.
«Napiaredadni sklikańnia Ustonoŭčaha schodu …heta partyja šlacham vajennaj zmovy, upatajku ad druhich sacyjalistyčnych partyj i revalucyjnych arhanizacyj, abapirajučysia na moc štykoŭ i kulamiotaŭ, ździejśniła dziaržaŭny pieravarot». («Rabočaja hazieta»). «Złačynstva ździejśniłasia! Balšaviki spakusili, zabłytali ciomnuju častku sałdat i rabočych…» («Dieło naroda»). « Ułada siłaju štyka, kučki dyktataraŭ, zmoŭščykaŭ, absalutna varjackaja žudasnaja sprava». («Boŕba»). «Nož u śpinu revalucyi!» CK Bunda, najbolš upłyvovaj palityčnaj siły ŭ Minsku, 7-9 listapada pryniaŭ rezalucyju:»…teror balšavikoŭ, jaki abapirajecca na ŭzbrojenuju dyktaturu sałdat, pradstaŭlaje saboju najbolšuju biaśpieku dla revalucyi, adkryvaje šlach dla vajennaj dyktatury kontrrevalucyi… našaj zadačaj źjaŭlajecca kancentracyja sił revalucyjnaj demakratyi vakoł idei niepryznańnia hetaj ułady i izalacyi jaje z tym, kab padrychtavać jaje padzieńnie…»
Nie šmat minuła času, jak hazieta «Volnaja Biełaruś» z nahody hadaviny Lutaŭskaj revalucyi z pačućciom bolu adznačyła: «…vyjaviłasia, što vialikaruski narod ustaŭ pierad nami jak novy vaładar i hvałtaŭnik i jon …nie adkažacca ad svajho nacyjanalnaha panavańnia… Najomnyje bandy balšavizmu nie spynilisia ni pierad čym, kab utrymać svajo nacyjanalnaje ŭładarstva».
A Źmitrok Biadula, jaki nie paśpieŭ jašče «savietyzavacca», ŭ vialikaj skrusie rasčaravańnia napisaŭ:
O, vola, ty tolki, jak promień, zirnuła,
O, vola, ty nas abmanuła…
Kamientary