(5.05.1819—4.06.1872)
- Jak vietraź, muzykaj tvajoj z arhana
Napoŭnieny kaścioł Śviatoha Jana,
I Vilnia, jak kaŭčeh, praź śviet płyvie
Pa zołacie, pa bruku, pa travie,
Pa Biełarusi, u jakoj jość ty,
- I treskajuć pamiž ludziej ildy
Nierazumieńnia, i ślazami z voč
Ciakuć i aśviatlajuć dzień i noč,
Jak vasilki, jak zorki, jak burštyn.
- Muzykaŭ mnoha, ty ž taki adzin,
I słuchaje ciabie narod i Boh,
I prad Jeŭropaju kryžy daroh
Užo nie rvuć tutejšuju dušu
Ni ŭ čas zasušlivy, ni ŭ čas daždžu,
Bo lepš, jak tut, nie budzie anidzie--
Ni ŭ Prazie, ni ŭ Varšavie, ni ŭ Maskvie,
Bo tolki tut, jak ryba — u vadzie,
U Biełarusi Biełaruś žyvie,
- Ale jość słava, da jakoj i ty,
Jak da ahniu matyl, Laciš zaŭždy,
I pješ, jak horkaje vino, luboŭ.
Dy nie źnikaje šlach u Miensk damoŭ,
Dzie muzyka tvaja, jak karani
Śviatoha dreva, što ŭzdymaje dni
Krainy, što była i budzie ŭ nas
U biełarusaŭ na biaskoncy čas
Pakul malitvaj, muzykaj śviatoj
Tut poŭnicca duša, kab być žyvoj…
Kamientary