«Viartaŭsia dadomu paśla spabornictvaŭ»: u Minsku za ŭdzieł u akcyi asudzili viełasipiedysta
U niadzielu 27 śniežnia ŭ Minsku zatrymali 25-hadovaha Alaksieja Adamoviča. Jon jechaŭ na rovary dadomu z spabornictvaŭ pa płavańni. Jaho žonka Karyna raspaviadaje, što rovar — asnoŭny vid transpartu Alaksieja, jon jeździć na im i zimoj, i letam. Alaksiej — trenier pa tryjatłonie i nastaŭnik u škole, piša kp.by.
Kala 12 hadzin jon vyjechaŭ z pracy, prykładna ŭ hety čas telefon Alaksieja staŭ niedastupny. Karyna kaža, što takoje zdarajecca dobra kali raz u hod, tamu raschvalavałasia. Tady dziaŭčyna spadziavałasia, što telefon jaje muža prosta adklučyŭsia ad marozu. Paźniej jana daviedałasia, što muž u milicyi.
— Mnie patelefanavali z Maskoŭskaha RUUS i skazali, što muž zatrymany, mnie telefanujuć pa jahonaj prośbie. Ja spytała pra pryčynu zatrymańnia, raspłakałasia. «Nu, jon jechaŭ u horadzie na rovary. Artykuł 23.34, u huhle pahladzicie, što heta», — tak mnie adkazali.
Karyna paśpieła pieradać u RUUS ciopłyja rečy i abutak dla muža — jaho zatrymali ŭ viełaformie.
«Stajaŭ na chodnikach z rovaram i vykrykvaŭ «Žyvie Biełaruś», «Sychodź» i jašče niešta»
Sud pa hetaj spravie adbyŭsia siońnia, 28 śniežnia. Praces viała sudździa Taćciana Pirožnikava. Z Alaksiejem źviazalisia pa skajpie. Jon raspavioŭ, što jechaŭ dadomu z pracy na rovary. Łozunhi nie vykrykvaŭ, u pikietavańni ŭdziełu nie prymaŭ. Na piešachodnym pierachodzie jaho spynili siłaviki ŭ čornaj formie i adviali ŭ bus.
Sapraŭdnyja imiony milicyjantaŭ, jakija vystupajuć u sudach pa takich spravach, užo niekalki miesiacaŭ zasakrečvajuć. Tak było i siońnia — kab vyśvietlić asobu śviedki, sudździa zrabiła hetuju častku pracesu zakrytaj — usie vyjšli z zały. Dla prysutnych śviedku nazvali Ivanam Ivanovym. Mužčyna skazaŭ, što pracuje ŭ Maskoŭskim RUUS. 27 śniežnia jon z kalehami patrulavaŭ vulicy horada, bo źjaviłasia infarmacyja, što ŭ hety dzień projdzie akcyja pratestu.
- Jon (Alaksiej Adamovič) stajaŭ na tratuary z rovaram i vykrykvaŭ łozunhi «Žyvie Biełaruś!», «Sychodź» i jašče niešta. Było pryniata rašeńnie zatrymać.
Rovar Alaksieja Adamaviča ciapier u RUUS. Na im, jak kaža śviedka, byli stužački bieł-čyrvona-biełaha koleru.
«Vyrašyŭ zachavać na videa momant zatrymańnia čałavieka»
Zatrymańnie Alaksieja na videa źniaŭ miančuk, jaki ŭ toj momant byŭ niepadalok. Siońnia jon vystupaŭ u sudzie śviedkam.
— Dva ciomna-sinija mikraaŭtobusy spynilisia na skryžavańni Alibiehava-Rafijeva. Z hetych mikraaŭtobusaŭ vybiehli ludzi ŭ ciomnym adzieńni, schapili Alaksieja i paviali jaho ŭ sałon aŭtamabila. Nijakaha masavaha mierapryjemstva ŭ tym miescy nie było. U hety momant byŭ zialony sihnał śviatłafora, i ludzi pierachodzili darohu. Byli adzin-dva čałavieki, jakija pierachodzili pieški, i voś Alaksiej — na rovary.
— Ź jakoj metaj vy pravodzili videazapis? — pytajecca sudździa.
— Kab zachavać na videa momant vykradańnia čałaviek. Ja ŭbačyŭ, što mužčynu, jaki ruchajecca na rovary, adviali ŭ mikraaŭtobus. Ja vyrašyŭ, što heta vykradańnie.
U pierapynku ludzi, jakija pryjšli padtrymać Alaksieja, čytajuć naviny i abmiarkoŭvajuć praces:
— O, asudzili ludziej, jakija zładzili prabiežku ŭ kaściumach Dziadoŭ Marozaŭ.
— Mianie sudzili piać chvilin. Hety sud užo amal hadzinu idzie.
«Była nadzieja, što spravu spyniać, ale jana zhasła»
Advakat Alaksieja Adamoviča adznačyŭ, što ŭ materyjałach spravy šmat supiarečnaściaŭ i parušeńniaŭ. U pratakole vopisu niama ni simvoliki, ni stužačak, tam nie paznačany navat rovar.
Sudździa pryznačyła Adamoviču 10 sutak aryštu.
U Alaksieja i jaho žonki dvoje dziaciej, małodšamu — 5 miesiacaŭ. Karyna, žonka Alaksieja, paśla zakančeńnia pracesu raspaviała, što spakojnaja tolki vonkava.
— Try nočy da zatrymańnia Lošy ŭ nas drenna spali dzieci, siońnia ja paspała dźvie hadziny ź pierapynkami, ničoha nie jeła. Heta prosta takoje napružańnie.
Jana prakamientavała słovy śviedki ź milicyi ab tym, što na rovary Alaksieja byli stužački, a sam jon vykrykvaŭ łozunhi.
— Ja vieru mužu, i kali jon kazaŭ, što jon hetaha nie rabiŭ, značyć nie rabiŭ. U mianie była nadzieja, što spravu spyniać, bo było vielmi šmat niestykovak. I videa zatrymańnia my dałučyli, i śviedka byŭ. Ale nadzieja zhasła.
Kamientary