U Biełarusi pakažuć rasijskuju kinaahitku — zdymali ŭ Krymie, Daniecku i Maryupali
Biełaruski kinaprakat prapanuje niezvyčajnaje vidovišča — viazuć prapahandysckuju dramu «Małyš», źniatuju na akupavanych terytoryjach Ukrainy.

Na sajcie minskaha «Kinavideaprakata» źjaviŭsia anons rasijskaj stužki, jakuju chutka abiacajuć pakazać u biełaruskich dziaržaŭnych kinateatrach. Heta drama «Małyš» ad režysiora Andreja Simanava. Abiacajuć, što jana źjavicca ŭ našych kinateatrach 26 lutaha — na dzień paźniej, čym adbudziecca premjera ŭ Rasii.
Film rekłamujuć u prarasijskich telehram-kanałach. Pavodle ich, scenar «Małyša» zasnavany na historyi «adnaho z samych maładych apałčencaŭ DNR Paŭła Čartoka». Čartok, u 2022‑m 18‑hadovy student Danieckaha kaledža restarannaha servisu i handlu, pajšoŭ na front praź niekalki dzion paśla pačatku poŭnamaštabnaj vajny. Jon atrymaŭ pazyŭny «Małyš». Praź miesiac na froncie Pavieł trapiŭ u šturmavuju rotu, udzielničaŭ u dziasiatkach šturmaŭ i začystak. Inšy jaho pazyŭny — «Paet», bo Čartok piša vieršy.
Ale nie vieršami adzinymi: Čartok — adzin sa scenarystaŭ taho samaha filma «Małyš», jaki viazuć u Biełaruś. Praŭda, dla stužki historyju trochi pamianiali.
Ciapier u jaje centry daniecki chłopiec Dzima. Jamu 18 hadoŭ, jak i jaho pratatypu ŭ 2022-m, ale, u adroźnieńnie ad Čartoka, Dzima — repier i maryć pra muzyčnuju karjeru. Chłopiec nie bačyŭ maci ź dziacinstva i žyŭ z baćkam, a kali toj pamior, Dzima zastaŭsia zusim adzin.

Stvaralniki ahitki apisvajuć Dzimu jak apalityčnaha. Pa scenary, jon daviedvajecca, što jaho maci «apynułasia ŭ pałonie ŭ akružanym Maryupali» (naŭrad ci tam udakładniajecca, što ŭ abłohu Maryupal uziali rasijskija vojski). Dzima chucieńka źmianiaje svaje pohlady, zapisvajecca dobraachvotnikam u šturmavy atrad i jedzie ŭ Maryupal, kab znajści maci.


Rasijskaja prapahanda piša, što «Małyša» zdymali ŭ Krymie, Daniecku i Maryupali. Vyhladaje, što zdymki prachodzili ŭ tym liku kala ruin zavoda «Azoŭstal», jaki viasnoj 2022‑ha hieraična abaraniali ŭkraincy.

Miarkujučy z trejlera, u stužcy buduć sceny bajoŭ, malitvy i šmat razburanych praz bai budynkaŭ. A ŭ jakaści epizadyčnaha hieroja — anhłamoŭny afraamierykaniec-bajavik, jakomu ŭkłali ŭ vusny takija słovy:
«Być ruskim — značyć rabić niešta vialikaje. Voś tamu ja i pryjechaŭ».

«Naša Niva» — bastyjon biełaruščyny
PADTRYMAĆ
Kamientary
Usio słušna. Nia być volnym, zamožnym, adukavanym, a być h.z. "vialikim", nie razumiejučy, što za hetam staić aproč terytaryjalnaj ekspansii i ekspartu ułasnaj adstałaści susiedziam, a potym ździŭlacca - čamu tabie nia prosta nia lubiać, a adšturchoŭvajucca ad tabie.
Być ruskim - heta być akupantam-zachopnikam, złačyncam.
Ruskija varvary buduć šmat hadoŭ zdymać kinałajno na ruinach akupavanaha i razburanaha Danbasa.
A biełarusy naŭradci pojduć hladzieć hetaje prapahandysckaje kino. A kali ich tudy i zahoniać prymusova, to kožny biełarus svoj rozum maje, nie zabyvajciesia.
Biełarusy buduć hladzieć na kadry razburanaha Maryupala i ŭ hałavie dumać: "voś čaho narabiła Rasieja va Ukrainie. Kali ŭleziem u heta ŭsio, to i ŭ nas takoje zrobiać ruskija. Treba trymacca padalej ad vajny".