Były palitviazień Siarhiej Cichanoŭski da pieršaj hadaviny svajho vyzvaleńnia z kałonii ŭ Biełarusi zapisaŭ videazvarot, u jakim siarod inšaha padzialiŭsia apošnimi navinami sa svajho žyćcia.

«Siońnia ŭ Łos-Andželesie ja vyvučaju anhlijskuju movu, rychtujusia da pastupleńnia va ŭniviersitet, pišu knihu i zajmajusia tvorčaściu.
Ja taksama ŭdziačny ŭsim, chto padtrymaŭ mianie paśla vyzvaleńnia.
Adaptacyja da žyćcia na voli — heta niaprostaje vyprabavańnie. Kožny novy dzień nahadvaje mnie, nakolki kaštoŭnyja siamja, svaboda i mahčymaść havaryć praŭdu», — napisaŭ Cichanoŭski, jaki raniej, nakolki było viadoma, žyŭ u Majami.
U hetym dopisie jon padziakavaŭ usim amierykanskim čynoŭnikam i dypłamatam, dziakujučy ŭdziełu jakich Cichanoŭski i inšyja palitviaźni apynulisia na voli — Džonu Koŭłu, Krystafieru Śmitu, Kitu Kiełahu i inšym.
«Asablivaja padziaka majoj žoncy Śviatłanie. Uvieś hety čas jana zmahałasia nie tolki za mianie, ale i za Biełaruś, za prava biełarusaŭ žyć u svabodnaj krainie. Ja viedaju, praz što joj daviałosia prajści. Śviatłana, ja lublu ciabie i hanarusia taboj», — adznačyŭ taksama były palitviazień.
Naprykancy dopisu jon źviarnuŭsia da sučasnaj palityčnaj situacyi:
«Palityka dyktatara pryviała da taho, što Biełaruś u hetyja dni znoŭ bałansuje na miažy vajny. Ja malusia za toje, kab hetaha nie adbyłosia».
Volha Takarčuk vykazałasia pra Cichanoŭskaha: «Jon źnik, tamu što tut abasraŭsia. I treba było niejak ratavać situacyju»
Statkievič tros kletku, sudździa śmiajaŭsia, hučali «Mury». Ihar Łosik raskazaŭ, jak sudzili fihurantaŭ «spravy Cichanoŭskaha»
Cichanoŭski apublikavaŭ na Zachadzie artykuł pra madel «finlandyzacyi» dla Biełarusi. Jamu adkazali ź Finlandyi: Heta maniłaŭščyna i chaciełki
Cichanoŭskaja: Dzieci chutka viernucca da mianie ŭ Varšavu. Vielmi čakaju
Kamientary
[Zredahavana]