Ciotka Niaklajeva nakinułasia «ź viłami» na praviaralščykaŭ podpisaŭ
Tyja pryjšli da rodnaj ciotki kandydata ŭ prezidenty Niaklajeva spraŭdžvać pastaŭleny za plamieńnika podpis.
«Praviaralščyki» pryjšli da rodnaj ciotki Uładzimira Niaklajeva, jakaja žyvie ŭ Krevie, spraŭdžvać pastaŭleny za plamieńnika podpis.
«Pra toje, što heta maja ciotka, «praviaralščyki», zdajecca, nie viedali: u jaje inšaje proźvišča, — raspaviadaje Uładzimir Niaklajeŭ. — Pytajuć: «Vy sapraŭdy padpisalisia za Niaklajeva?» «Sapraŭdy padpisałasia». «A viedajecie, za jakoha čałavieka vy padpisalisia?.. Jon tolki raspaviadaje dy vieršy piša pra toje, jak lubić svaich ziemlakoŭ, Kreva, a nasamreč tut i nosa nie kaža — navat na mohiłkach, dzie baćki pachavanyja, nie byvaje. Za mahiłami jaho rodnych vučni Kreŭskaj škoły pa daručeńni nastaŭnikaŭ pryhladajuć…».
Tut ciotku, što nazyvajecca, padniało na viły:
«A vy choć viedajecie, kamu ŭsio heta raspaviadajecie? Jaho rodnaj ciotcy! Jon niadaŭna razam sa mnoj u Kreŭskaj carkvie byŭ, u chrosnym chodzie udzielničaŭ, a potym my razam na mohiłki chadzili! U mianie syn i muž pobač ź jaho baćkami pachavanyja!».
I ciotka ledź nie viłami hetych «praviarialščykaŭ» z chaty pahnała.
Ciapier čytajuć
Pahladzieli film «Piaščotna da siabie», źniaty pa dzika papularnaj biełaruskaj knizie — pra zaciukanuju žančynu, jakuju chočuć zrabić dla ŭsich zručnaj
Kamientary