Viasna-2006 skončyłasia 1 listapada. Prysudam Daškieviču
Biełaruski palityčny hod vielmi padobny na cykličnyja źmieny časoŭ hodu – tyja ž kardynalnyja źmieny nadvorja, jakija niaspynna źniščajuć ŭsie reštki papiaredniaje pary, ale potym iznoŭ viartajucca da nas štohod. Z pošty Redakcyi: piša Barys Harecki z Varšavy.
Biełaruski palityčny hod vielmi padobny na cykličnyja źmieny časoŭ hodu – tyja ž kardynalnyja źmieny nadvorja, jakija niaspynna źniščajuć ŭsie reštki papiaredniaje pary, ale potym iznoŭ viartajucca da nas štohod.
Naš kalandar pačynajecca zvyčajna ŭ siaredzinie lutaha, kali zakachanaja i abudžanaja luboŭju da ŭsiaho navakolnaha moładź vypluchvaje svaje samyja mocnyja, samyja pazytyŭnyja, praniknionyja patryjatyzmam emocyi na vulicy bujnych haradoŭ, apanoŭvajučy i zachaplajučy nia tolki sercy stomlenych ad zimovaha čakańnia minakoŭ, ale ŭzdymaje i pierahortvaje ŭsiu dziesiacimiljonnuju krainu. Tady sapraŭdy adčuvaješ, što ad ščyraha moładzievaha hukańnia «Lubovi! Svabody! Pieramienaŭ!» kožny hod 14 lutaha biełaruskija sercy źmianiajucca j pačynajuć hrukacca pa-novamu, pa-sapraŭdnamu, pa-žyvomu.
Dalej na kalendary śviata kanstytucyi i Dzień Voli. Mienavita ŭ hety dzień, kali viasnovaje ciapło nia tolki sahravaje dušu natchnieńniem, ale ŭžo vielmi paśpiešna topić ledziašy na dachach, biełarus kančatkova pračynajecca i, niby miadźviedź, vybirajecca sa svaje nary prosta na płošču, zachaplajučy z saboju sapraŭdny viasnovy nastroj i sapraŭdy biełaruski ściah. Abudziŭšysia ad zimovaj ciemry, atrymaŭšy vieru j nadzieju na lepšaje i śvietłaje, jon niby ŭsim sercam kryčyć adviečnaje «Žyvie Biełaruś!» i patrabuje «Niezaležnaści!». Pavodle ščaślivaj zaležnaści, najbolš zastrašlivyja chapuny ŭ hety dzień prypadajuć mienavita na chmuryja i chałodnyja Dni Voli, a samyja žorstkija – ale jany ŭsio ž prymušajuć vieryć i zmahacca dalej – razhony nacyjanalnaha śviata adbyvajucca akurat u soniečnyja Dni Niezaležnaści. Uzhadajem chacia b dva apošnija hady, kali navat paśla samych masavych za historyju zatrymańniaŭ, nacyjanalny ruch abudžaŭsia j niečakana pačynaŭ vieryć u pieramohu.
Paśla čarhovaj «adsiedki», śviadomy biełarus zaŭvažaje vidoviščnaje pieraŭtvareńnie i roskvit rodnaha kraju – niby niejkaja niezrazumiełaja mahutnaja siła sama prymušaje demakrataŭ zabycca na niadaŭnija «sutki» i rychtavacca da samaj važnaj viasnovaj padziei. 26 krasavika zaŭždy stanovicca samaj haračaj kropkaj palityčnaje viasny – ułada pakazvaje niebyvały liberalizm, dazvalajučy šeście i zatrymlivajučy tolki samych aktyŭnych arhanizataraŭ, a hramadztva demanstruje svaju salidarnaść i masava vychodzić na vulicu.
Nastupnaja data biełaruskaha kalendaru – 14 traŭnia: samaj ranicaju dziasiatki nacyjanalnych štandaraŭ uzdymajucca pa-nad abudžanaj maładoj krainaj, niby paŭtarajučy nieŭmiručyja słovy Karatkieviča «Byŭ. Jość. Budu.». Bačačy taki bieł-čyrona-bieły pramień nad mienskimi hmachami, duša napaŭniajecca nievymiernym ščaściem i luboŭju da svajoj krainy.
Paśla haračaj viasny nadychodzić skvarnaje leta – čas samaŭdaskanaleńnia, navučańnia j adpačynku. Śviadomy biełarus narešcie vybirajecca z horadu, arhanizoŭvajučy roznyja letniki na pryrodzie, adpačynki, śviatkuje Kupalle j tančyć na Basoviščy.
1 vieraśnia pačynajecca palityčnaja vosień – vielmi cikavaja j žyvaja para dla demakratyčnych siłaŭ, ale kožny jejny dzień nabližaje nas da zimy – ćvieržy choładu, bieznadziejnaści j utapičnaści, jakaja časam raźbivaje navat samyja mocnyja j dziejsnyja idei. Nacyjanalny ruch kožny hod prachodzić hetaje sezonnaje koła j čarhovy raz viartajecca mienavita da jaje – zimy.
2006 hod nia staŭ vyniatkam z koła palityčnaha klimatu. U hetym hodzie my nazirali vielmi praciahłuju, idejna praniknionuju i vielmi ambitnuju sapraŭdnuju moładzievuju viasnu. Jana raspačałasia jašče hłybokaju zimoju padčas zboru podpisaŭ, transfarmavałasia ŭ mužny supraciŭ moładzi napiaredadni prezydenckich vybaraŭ i ŭrešcie faeryčna vybuchnuła na płoščy, karennym čynam złamiŭšy strach i daŭšy vializnuju nadzieju na pieramohu. Hetyja mocnyja idei nia zhaśli navat padčas samych masavych za historyju niezaležnaj Biełarusi aryštaŭ, pieraśledu i niebyvałych raniej palityčnych adličeńniaŭ, nia vyčarpali siabie padčas doŭhaterminovych moładzievych haładovak salidarnaści, nie raźbilisia i nie byli razdušanyja biesprecedentnym dahetul kryminalnym pieraśledam – usio heta tolki dadavała moładzi jašče bolšuju ŭpeŭnienaść, adčuvańnia svabody i pravilnaści vybranaha nakirunku.
Ale pryroda biare vierch nad usim. U vieraśni KDB aryštoŭvaje lidera Płoščy Źmitra Daškieviča i pieravodzić zmahańnie ŭ kryminalnuju roŭnicu salidarnaści. Heta nadaje Źmitrovym siabram jašče bolš upeŭnienaści j viery, ale sudździa Ała Bułaš chałodna vykonvaje palityčny zakaz, adpraŭlajučy maładoha chłopca na paŭtara hodu ŭ kaloniju, tym samym adbirajučy ŭ maładzionaŭ-paplečnikaŭ apošnija nadziei. Moładzi-2006 zastajecca tolki płakać i malicca, stojačy na kaleniach pierad domam łukašenkaŭskaha pravasudździa.
A miž tym prychodzić zima. Ścinajučy marazami j zasypajučy śniahami minuły palityčny sezon, jana abviaščaje pačatak novaha. Ale heta ŭžo zusim inšy hod. Jakim jon budzie – heta zaležyć ad nas samich.
-
«Mnie kazali: ty havoryš jak kanadski emihrant». Siarhiej Šupa raskazaŭ pra Vilniu 90-ch, paraŭnańnie litoŭskaj litaratury ź biełaruskaj i adroźnieńni pamiž narodami
-
Łukašenka pavodzić siabie ŭ «makdonaldsie» jak u savieckaj stałoŭcy. I dumaje, što heta kruta
-
Pucin užo pavinšavaŭ Madžtabu Chamieniei, a Łukašenka nie. Čaho čakaje?
Kamientary