Pra heta stała viadoma 23 lutaha, kali žonki i maci viaźniaŭ SIZA KDB pasprabavali pieradać razam z rečami i praduktami svaim rodnym paštoŭki.
Mienavita hetyja paštoŭki va ŭmovach žorstkaj cenzury pierapiski davali mahčymaść palitviaźniaŭ daviedacca, što pra hetych ludziej pamiatajuć, lubiać i čakajuć, kaža ŭ intervju sajtu charter97.org žonka davieranaj asoby kandydata ŭ prezidenty Biełarusi Andreja Sańnikava Źmiciera Bandarenku — Volha Bandarenka.
Paštoŭki pieradavalisia ź viasiołymi malunkami i nadpisami — «Trymajsia! My z taboj!», «Kachanamu mužu», «Ja ciabie kachaju», «Samamu lepšamu tatu na śviecie», «Nikomu ja nie addam serca svajo, tamu što daŭno jano tolki tvajo», «Najlepšamu siabru» i h.d.
U SIZA paviedamili, što z hetaha času takija paštoŭki treba adpraŭlać tolki pa pošcie. Adnak viadoma, što listy palitviaźniam na praciahu pieršych paŭtary miesiacaŭ nie dachodzili zusim, a zaraz prychodziać raz na
«My strašna źniervavalisia, bo ŭ situacyi, kali listy zusim nie dachodzili, hetyja paštoŭki z kazionnymi nadpisami byli zamienaj, viestačka ab našych pačućciach i emocyjach. Dla nas heta było pryznańnie ŭ lubovi i viernaści. My šukali hetyja paštoŭki ŭ kramach pa ŭsim horadzie, chvalilisia imi adzin pierad adnym… Dla našych blizkich heta było vialikim suciašeńniem, u ich listach pastajanna zhadvałasia, što paštoŭki — supier, što jany vielmi padtrymlivajuć. Mabyć, zaraz vyrašyli, što tak ich „radavać“ nielha. Cenzura ŭ listach najžorstkaja, mnohaje, zrazumieła, jany nie mohuć napisać, my — toje ž samaje. Infarmacyjny vakuum vakoł palitviaźniaŭ zastajecca vielmi ščylnym», — ličyć Volha Bandarenka.
Kamientary