Siabroŭka palitviaźnia Vinahradava choča raśpisacca ź im u turmie jak najchutčej
Dziaŭčyna Paŭła Vinahradava Śviatłana Harachavik raspaviała, što Pavał piša davoli časta, dvojčy telefanavaŭ joj z kałonii. Śviatłana raskazała, što pry kancy lipienia ŭ ich z Paŭłam Vinahradavym adbudziecca viasielle.
— Adzinaje, čaho my čakajem — heta kab dakumienty pra toje, što prysud ustupiŭ u siłu, dajšli da kałonii. Prosta kali jany nie dojduć — nam nie daduć spatkańnie. A kali paśpiejuć
— A chto daje taki dazvoł na viasielle?
— Ja pisała zajavu ŭ ZAHS, Pavał taksama zapaŭniaŭ. U kožnaj kałonii supracoŭniki ZAHSu bližejšaha nasielenaha punktu pryjaždžajuć adzin albo dva razy ŭ miesiac i raśpisvajuć źniavolenych.
— Tady vam mohuć dać niejkaje doŭhaterminovaje spatkańnie?
— Tak. Try dni kałonija daje — nibyta padarunkavyja.
— A tudy haściej možna zaprašać ci nie?
— Tolki baćkoŭ i śviedak.
Ciapier čytajuć
Kala Safii ŭ Połacku pastavili pomnik lotčykam Ničyparčyku i Kukanienku. Ale navat nie samalot toj madeli, na jakoj jany zahinuli, a aerapłan stalinskaha času
Kamientary