Paśla ciažkaj i praciahłaj chvaroby pamierła Iryna Buhrova — kandydat fiłasofskich navuk, viadomy biełaruski palitołah, sacyjalny psichołah, śpiecyjalist u dziejnaści niaŭradavych arhanizacyj.
Jak navukoviec, jana pakinuła paśla siabie vydatnuju knihu, što vyjšła ŭ Niamieččynie ŭ 1998 hodzie, «Palityčnaja kultura Biełarusi ad Vialikaha kniastva Litoŭskaha da režymu Łukašenki». Knihu pra toje, čaho da hetaha času brakuje našaj krainie.
Iryna Ivanaŭna była vydatnym čałaviekam — pryhožaja, abajalnaja, šyroka adukavanaja žančyna, svajoj nadzvyčaj śvietłaj uśmieškaj jana usialała ŭpeŭnienaść i aptymizm u kožnaha, chto kantaktavaŭ ź joj. A viedali jaje mnohija: značnuju častku svajho žyćcia jana pryśviaciła padtrymcy parastkaŭ hramadzianskaj supolnaści ŭ Biełarusi.
Jana nie dazvalała zvać siabie pa imieni i imieni pa baćku tym, kaho ličyła siabrami, — tolki Iraj.
Pry joj ściralisia ŭzrostavyja i sacyjalnyja hrani, jana jadnała. I heta pry tym, što jana ŭmieła być patrabavalnaj i ćviordaj, iraničnaj i krytyčnaj. Heta abjadnoŭvała Irynu Ivanaŭnu ź jaje bližejšaj siabroŭkaj — Śviatłanaj Andrejeŭnaj Navumavaj, jakuju jana pieražyła nie na šmat času.
Kamientary