Na publikacyju vierša-praklona Uładzimira Duboŭki adhuknuŭsia historyk Anatol Sidarevič. Jon vykazvaje mierkavańnie, dla kaho vierš moh być napisany.
«Jak na maju dumku, heta Broŭka, — ličyć Anatol Sidarevič. —
Žyvieš i sochnieš - miljanier!
Adchvatčyk premijaŭ i łaŭraŭ.
Aby nakałupaŭsia vierš,
Adrazu ładziš hrom litaŭraŭ.
Chto pisaŭ vieršy? Nie Krapiva. Łužanin i Broŭka. Krapiva pisaŭ bajki, ale pa vajnie redka.
Adchvatčyk premijaŭ i łaŭraŭ — nie Łužanin. U Broŭki i Stalinskaja, i Leninskaja, i Kupałaŭskaja, i Dziaržpremii BSSR (nie adna).
Adrazu ładziš hrom litaŭraŭ.
O, heta Piatro Uścinavič lubiŭ — słavasłoŭje na svoj adras. Aleś Adamovič, jaki nie acaniŭ jahony raman «Kali źlivajucca reki», musiŭ abaraniać doktarskuju ŭ Kijevie, a ŭ knihu pra biełaruski raman musiŭ ustavić radki pra tyja «reki», bo kniha nie vyjšła b. Nie vyjšła b i kniha Ryhora Biarozkina «Spadarožnica času», kali b Ryhor Sałamonavič nie ŭstaviŭ u jaje artykuł pra Broŭku.
Ty straciŭ by i zrok, i słych,
Kali b sudzić ciabie źjavicca
Mahli Symon Baranavych,
Makar Šałaj, Symon Kunicki.
Nazvanyja ŭ hetaj strafie aŭtary nie ŭvachodzili ŭ bližejšaje koła ŭzvyšaŭcaŭ Krapivy i Łužanina.

Pravin nie źmieściš na harbie,
Na šyju źvi sabie viaroŭku.
Biez pryvitańnia da ciabie,
Z truny - Uładzimir Duboŭka.
Zaŭvažyli mietryčny zboj? Apošni radok «nie ŭ skład, nie ŭ ład». A tamu, što tam prosicca imia UładzimJer, a nie UładzImir.
Duboŭka mienavaŭsia pa-staromu, a nie pa-narkamaŭsku.
Darečy, padobny zboj ja zaŭvažyŭ prynamsi ŭ adnym vieršy Alesia Sałaŭja, pieranicavanym z taraškievicy na narkamaŭku».
* * *
Hladzicie taksama:

Kamientary