U 1973 hodzie Alaksiej i Volha Brykulskija ŭziali šlub u Lelčyckim rajonie. Alaksiej pryvioz tady budučuju žonku ŭ ZAHS na matacykle. Praz 50 hadoŭ jany vyrašyli paŭtaryć cyrymoniju.

Tolki siońnia Alaksiej Ivanavič i Volha Alaksiejeŭna pryjechali da ZAHSa na retra-matacykle, paviedamlaje telekanał «Mazyr».
«Ščyra skažu, kachaju jaho, jak i kachała 50 hadoŭ tamu. Nie viedaju, jak jon (śmiajecca). Maru, kab adznačyć 100-hodździe, bo ja z doŭhažycharoŭ», — kaža Volha Alaksiejeŭna.
Žančyna kaža, što jany pakachali adno adnaho ź pieršaha pozirku i pražyli 50 hadoŭ u miry i zhodzie. Vychavali dastojnych syna i dačku, majuć piać unukaŭ.
Brykulskija kažuć, što paklikali na ŭračystaść u ZAHS blizkich, a potym pajeduć u kaviarniu adznačyć jubilej: «Zamočym hetu spravu i budziem žyć dalej».
Alaksiej Ivanavič taksama dzielicca sakretami takoha doŭhaha žyćcia ŭ šlubie: «Treba niedzie pramaŭčać, niedzie niešta skazać, kab nie mocna zajadała. Idealnych siemjaŭ nie byvaje. I dobraje było, a kiepskaje my staralisia abychodzić».
Alaksiej Ivanavič i Volha Alaksiejeŭna kažuć, što 50 hadoŭ tamu jany nie chvalavalisia tak, jak siońnia.
A ŭračystuju cyrymoniju praviali pa ŭsich praviłach: sa śviedkami i abmienam piarścionkami. I naprykancy byŭ viasielny taniec.
Ciapier čytajuć
«Ja suprać. Movy, jakija pakinuli paśla siabie kałanizatary ŭ Afrycy, stali šlacham da cyvilizacyi». Aleksijevič adkazała, jak stavicca da admovy ad ruskaj movy va Ukrainie
«Ja suprać. Movy, jakija pakinuli paśla siabie kałanizatary ŭ Afrycy, stali šlacham da cyvilizacyi». Aleksijevič adkazała, jak stavicca da admovy ad ruskaj movy va Ukrainie
«U turmie ja lubiŭ vynosić śmiećcie». Historyja Mandeły, jaki razumieŭ, što niemahčyma zamanić voraha ŭ zasadu, kali nie viedaješ, jak myślać jaho hienierały
«U turmie ja lubiŭ vynosić śmiećcie». Historyja Mandeły, jaki razumieŭ, što niemahčyma zamanić voraha ŭ zasadu, kali nie viedaješ, jak myślać jaho hienierały
«Jak Volski prychodziŭ ź pieratrusam da Kołasa, a Krapiva i Hlebka danosili na kaleh». Apublikavanyja žachlivyja ŭspaminy Ryhora Biarozkina pra represii 1920—1940-ch
Kamientary