Vitaju absalutnuju manarchiju
Ź jaje demakratyčnym raźvićciom!
Vakoł — ni akijana, ni raki…
Ale naš kep razdaŭ kručki i voblery,
Huknuŭšy: «Nie sumujcie, rybaki!
My budziem tut łavić — bo ja tak vyrašyŭ! —
Laščoŭ, čuchoń, huściorak, ščupakoŭ…»
I zakamandavaŭ, vusiščy rastapyryŭšy,
Spadziejučysia na niabačany ułoŭ.
Ržavieje bort. Ale kaštuje mnohaha,
Što kep nie pakidaje karabiel!
Pryvoziać suchaputnaju darohaju
Da nas akuł, mintaja i farel.
Usie piarečańni varožyja adcharkvaju:
U dziŭny čas z taboju my žyviom!
Vitaju absalutnuju manarchiju
Ź jaje demakratyčnym raźvićciom!
Kamientary