Lidery hurtoŭ Naka, «Sieriebrianaja svad́ba» i Sounduk zapisali sumiesnuju pieśniu na troch movach – rasiejskaj, ukrainskaj i biełaruskaj pra vajnu pobač i vajnu ŭnutry. Premjera na Tuzin.fm.
Cłovy i muzyku da treku «Pro lubov́/Pro lubov/Pra luboŭ» napisała Nasta Špakoŭskaja. Jana prapanavała Śviecie Bień z «Sieriebrianoj svad́by» i Hańnie Chitryk z hurta Sounduk vykanać jaje razam. Kampazycyju zapisaŭ hurt Naka.
Nasta Špakoŭskaja: «Naš abaviazak – nahadać»
«Asnoŭny matyŭ napisańnia hetaj piesni – heta vajna. Vajna pobač,vajna ŭnutry. Vajna, ŭ jakoj stračvajecca asnoŭnaje ŭ žyćci – luboŭ. Strašna,što navat razumnyja ludzi ŭ toj ci inšaj stupieni ŭdzielničajuć u hetaj vajnie. I zrazumieła,što užo nie vypravić ničoha, ale ž my ŭsie, utroch, ličym svaim abaviazkam nahadać jak sabie samim, tak i tym, chto nas pačuje pra toje adzinaje, što zdolnaje nas uratavać.
Vielmi chaciełasia, kab pieśnia hučała na troch movach, jak na adnoj. Kab nas abjadnoŭvała nia mova, a dumka, jakaja była b zrazumiełaja dla ŭsich, u niezaležnaści ad stupieni vałodańnia adnoj z movaŭ. My doŭha vyboŭvali kampazycyju. Spačatku zrabili asnoŭnaje – hołas i fano Iryny Klimienki. A potym šukali jak pakazać źniešniuju baraćbu, niejki kantrapunkt. I prydumali z muzykami taki finał: fano u 4/4, a muzyki na ¾ hrajuć, takim čynam pieśnia nabyvaje asablivy sens, niby dva vymiareńni ŭ adnym časie suisnujuć».
Śvieta Bień: «U mianie kompleks viny pierad ukrainskimi siabrami»
«Dla mianie vialikaj radaściu było ŭziać udzieł u vykanańni pieśni Nasty. Pa-pieršaje – takaja pieśnia ciapier vielmi važnaja. I ŭ Nasty dobra atrymałasia skazać pra važnaje biez zavialikaha patasu. Pa-druhoje, Nasta i Ania vielmi dobryja. I ludzi, i śpiavački. U našym tryjo ja adkazvała za ŭkrainskuju častku pierakłada. I vielmi dobra, što vyjšła mienavita tak. Ukrajina dla mianie vielmi šmat značyć. U mianie tam stolki siabroŭ! I pierad kožnym ź ich u mianie kompleks viny. Ja nia viedaju, što mahu zrabić dla ich jašče, akrom taho, što skažu «dekilki śliv pro lubov». Bo siarod maich siabroŭ i tyja, chto žyvie ŭ Daniecku, i tyja, chto žyvie ŭ Lvovie, i tyja, chto ratuje dziaciej i starykoŭ u Antracycie, kali pryvozić humanitarnuju dapamohu pad abstrełam z abodvuch bakoŭ, i tyja, chto zmahajecca ŭ Ajdary. I kožny śviata vieryć u toje, što robić. A ja vieru, što choć jakaja vajna – dziarmo i anivodnym svaim słovam abo spravaj nie chaču sadziejničać jaje raspalvańniu.
Tekst pierakłała naša lubimaja siabroŭka-žurnalist Daša Kvietkina z Maryjupalu – čałaviek, jaki pieražyŭ abstreły, ucioki z rodnaha horadu, sapraŭdnuju niebiaśpieku, sapraŭdny strach. Pod pierakładam jana napisała: «Pryvitańnie! Daruj mnie za doŭhaje maŭčańnie. Nia viedała, jak skazać, ale ŭ tych znajomych, jakija vałodajuć ukrainskim słovam lepš mianie ŭ dadzieny momant nastroj trochi daloki ad hetaj prymirenčaj i žyćciaśćviardžalnaj liryki:(«.
Ja paśla hetych słoŭ jašče bolš pierakanałasia ŭ važnaści takoj pieśni. Nievierahodna ciažka nie davać razrastacca ŭ sabie varožaści, nianaviści, nieciarpimaści. Ale treba!»
Hanna Chitryk: «Heta piaščotnaja, ale zusim nie dziavočaja pieśnia»
«U mianie składanaje staŭleńnie da temy vajny i vykarystańnia hetaj temy ŭ pieśniach, vieršach, ṕjesach. Heta – hlabalnaja trahiedyja, a na joj vielmi šmat spekulujuć. U Naści atrymałasia napisać redkuju pieśniu, u jakoj niama słovaŭ «kroŭ», «vajna», «vybuch». I ja vielmi ŭdziačnaja joj za toje, što my ź Bieniej uziali ŭdzieł u zapisie hetaj pieśni. Jana vielmi ščyraja, piaščotnaja, i ŭ toj ža čas nie dziavočaja, jana surjoznaja. Mnie zdajecca, što pieśnia adbyłasia.
Pryjemna ŭśviedamlać, što tvaje kalehi – viadomyja aktorki i śpiavački – takija ranimyja i ščyryja asoby. Ja naohuł z zamiłavańniem zhadvaju zapis hetaj pieśni, tamu što heta nie było chałturaj, pieśniaj dziela pieśni: o, maŭlaŭ, usie pišuć pra vajnu i my zapišam. Heta vielmi darohaje dziecišča i dla Naści, i dla ŭsich nas. Tamu što kožnuju intanacyju, kožnuju ŭśmiešku našu čuvać u hetaj pieśni, kali pasłuchać uvažliva. Tam niama skryŭleńniaŭ hołasu, navarotaŭ, upryhožańniaŭ, a jość hałoŭnaje – čyścinia. Dziakuju Andreju Chadanoviču, jaki pierakłaŭ maju častku pieśni».
Kamientary